Naklada: OceanMore
Knjiga od koje sam skoro odustala odmah isti dan. Znam da ovo baš i nije idealan početak recenzije, ali čitaj dalje! Ne odustajem od knjiga tako lako, u svom životu pročitala sam bezbroj knjiga, a odustala od svega njih nekoliko. Možda je to zato što znam odabrati knjigu ili pak knjiga odabere mene, pa se jednostavno nađemo tada kad treba.
Mišljenja sam da nam knjiga može dati puno toga, pa čak i ona nedovršena. U svakoj ćemo naći nešto za sebe jer ju nismo bez razloga uzeli s police.
Eh sad, razlog zbog koje sam skoro odustala od ove je što je malo drugačije napisana. Jednostavno mi sad takav način pisanja nije odgovarao, osjećala sam se izgubljeno jer nisam znala tko me vodi kroz priču u svakom poglavlju. To joj je jedini nedostatak, a to ne znači da će svi imati takav dojam.
Nakon što me prošlo to oko odustajanja, knjigu sam pročitala u dva dana!! Mislim da je to dovoljan pokazatelj koliko je ona zapravo dobra i koliko vrijedi uroniti u tu Brigittinu priču.
Knjiga govori o stvarnim ljudima, njihovim događajima u životu izbjeglica. Brigitt je bila istrgana iz svog doma i svoje obitelji, prebačena u malu podrumsku tamnicu s hrpom drugih ljudi, tamo je bila žrtvom opetovanog fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja nekoliko mjeseci. Ipak, u toj tami je pronašla prijatelja koji ju je prebacio iz Konga u Italiju, a posrednik s kojim je prešla preko pola svijeta, ostavlja je doslovno na aerodromu, bez da uopće zna na kojem je kontinentu, u kojoj državi, u kojem gradu. Ne zna jezik, crna je među bijelim ljudima, oprezna, očajna, bori se sama sa svojim umom, a pritom joj druga izbjeglica ili beskućnik nisu od nikakve pomoći. Svi su izgubljeni u vlastitim brigama. Bori se za svoj kutak na golom betonu, ali bori se i za svoj identitet, za svoje postojanje, za svoj život. Pritom brine o životu svoje djece za koje samu sebe uvjeri da su mrtva.
Brutalno iskrena priča, samo jedna od mnogih, ali uz nju možemo dobiti dojam kako je to kad si preko noći postao izbjeglica, kad si pobjegao iz svoje zemlje kako bi potražio svoje sigurno mjesto, kako bi dobio novu priliku za život. U toj zemlji često nije lako, domaćem stanovništvu također može biti teško pronaći posao ili dobro mjesto za život, a izbjeglicama je posebno teško čak i kad dobiju novo državljanstvo.
Što kažu drugi:
„Na vrhuncu svog iznimnog talenta, Mazzucco piše moćan portret gdje se suočava s najvećim izazovom današnje Europe: izbjeglicama koji s južnog dijela svijeta dolaze na ove obale.“ Internazionale
„Jedan od rijetkih, dragocjenih romana koji mogu promijeniti čitateljev pogled zahvaljujući riječima koje mu u grudi kao dar ostavljaju dobro srce umjesto kamenoga srca.“ Benedetta Tobagi
„Novi roman Melanije Mazzucco točka je s koje nema povratka. Tako je, točka s koje se ne možemo vratiti u sebe. Nitko od nas neće biti isti nakon što ga pročita, obećavam vam to.“ L´Espresso
„Dobrodošle su knjige poput ove koje nas prisiljavaju da izvučemo glavu iz pijeska i pogledamo u oči nama naizgled daleku zbilju za koju smo svi pozvani odgovarati.“ Mangialibri
Knjigu možete posuditi u knjižnici ili kupiti na OceanMore ili u Školskoj knjizi.