Blog Kutak za dušu Kutak za mentalno zdravlje

Što je potres potresao u meni i kako si pomoći?

Potres u ožujku 2020. godine nisam doživjela i tada nisam bila svjesna koliko sam dobro prošla, kolike sam sreće imala. Čitala sam poruke, gledala vijesti, fotografije na društvenim mrežama, pričala s obitelji i prijateljima, ali sad znam da nisam mogla spoznati dubinu straha koju su oni tad osjećali, intenzitet zabrinutosti i nervoze, brige zbog sigurnosti. Jednostavno nisam. A mislila sam da jesam.

Ne tvrdim da moramo proživjeti i preživjeti sva teška iskustva kako bismo mogli suosjećati i pružiti podršku, možemo i mogla sam, sigurno u većoj količini nego sad kad je i meni trebala briga, ljubav i podrška. Tad sam shvatila i sigurna u svojoj tvrdnji da stručnjak može biti podrška i voditi ka oporavku ljude koji su preživjeli različite traume, koji su prošli različite izazove i probleme nakon kojih nisu bili dobro i trebali su pomoć. Nije bitno jesam li i ja doživjela neku (specifičnu) traumu da bi radila s osobom koja ju je preživjela, dovoljno je moje iskustvo bilo kakve boli kako bi mogla suosjećati s osobom preko puta mene i kako bi ona osjetila moje razumijevanje. To se upravo tu dogodilo. Zapravo, u trenucima potresa jedva sam pomagala sebi, iako sam vjerovala da sam dovoljno jaka, posebna, ovakva i onakva. I dalje jesam, ali sam morala doći do sebe, vratiti se sebi i udahnuti, umiriti se, promisliti o doživljenom, kako se osjećam i kako si mogu pomoći. Tek tad sam mogla biti podrška drugima, ali na početku, ipak na površnoj razini.

A što sam to točno osjećala? U isto vrijeme veliku brigu za svoju sigurnost i sigurnost svojih najmilijih te veliku zahvalnost što smo fizički svi dobro, što imamo krov nad glavom i topao dom. Što sam se trudila raditi? Trudila sam se da me ne preplavi ta velika količina brige, nego da me preplavi zahvalnost i mirnoća, koliko god je to bilo moguće u određenom trenutku. Mantrala sam da nad okolnostima nemamo nikakvu kontrolu i da imam kontrolu samo nad svojim odgovorom na te okolnosti.

A ako ne mogu kontrolirati i svojom kontrolom postići da se potres više nikad ne dogodi, što mogu? Osloboditi tijelo stresa koji se nakuplja tijekom dana i nakon potresa – vježbati, pisati, šetati, napuniti baterije u prirodi, a nakon toga opustiti se meditacijom i opuštanjem mišića dio po dio. I to ponavljati onoliko puta koliko god mi je potrebno.

Kako se nositi s emocijama? Puno je lakše kad istinski vjeruješ da okolnosti imaju onoliko utjecaja nad tobom koliko ti to dopustiš. U stanju izvanrednog stresa, kao što je potres, drugačije je nego u situacijama na koje smo većinski naviknuli, a time je i puno teže vratiti se u balans, toliko željenu ravnotežu. Dobra stvar je što radite najbolje što možete u svakom trenu, oko toga ne morate brinuti. Naš um je nesvjesno aktivirao sve alarme za preživljavanje i nastoji nam pomoći, koliko god nekad mislimo da nam odmaže. S odmakom možemo vidjeti možemo li nešto napraviti drugačije, djelotvornije u samom trenutku potresa, ali i nakon njega. Na primjer, naučiti kako otpustiti nakupljeni stres, a time mislim nagomilane i često potisnute emocije staviti na vidjelo i otpustiti ih. Zapisati kako se osjećamo i što mislimo zašto se tako osjećamo. Zapisati misli koje pritom imamo i vidjeti što možemo po tom pitanju – koliko su realne, koliko su naša očekivanja od nas samih i drugih realna.

Vjerujući da imamo kontrolu nad sobom, svojim mislima, ponašanjem, a time i emocijama, lakše ćemo se uskladiti s okolnostima, odnosno vjerovat ćemo da možemo odabrati odgovor na te izvanredne, ali i sve druge okolnosti. Kakav će on biti, ovisi o nama (a ne o drugima ili okolnostima) i ne treba uvijek biti isti. Nekad ćemo biti zadovoljniji, a nekad manje zadovoljni, to ne znači da su ti odgovori nužno loši, već najbolji koje smo u tom trenu imali.

Držite se,

Iva

PS. Ako bilo tko treba razgovor i podršku (vezano za potres ili nešto drugo), slobodno se javite u komentar ili na mail iva@zaimovic.com.hr.

Koristan tekst pročitajte i na Savjetovalište Žaruljica s nazivom “Kad ti se izmakne tlo pod nogama”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *