Koliko god žena željela dijete i pripremala se za porod i majčinstvo, ne možemo se u potpunosti pripremiti na sve što nas na tom putu čeka. Porod je jedno bogato, predivno, emotivno iskustvo, ali je i jako bolno, neusporedivo s bilo kojim drugim iskustvom, stresno i nepredvidivo. Niti jedan porod nije isti čak ni kod iste rodilje. To nam sam govori da treba biti spremna, educirati se na pravim mjestima, potražiti pomoć kad nam je potrebna posebno ako sumnja da je u pitanju postporođajna depresija nakon poroda.
Trudnoća i majčinstvo sa sobom donose mnoge izazove i prepreke, a mnoge žene govore da su se nakon poroda osjećale neshvaćeno, izgubljeno, samo, bespomoćno, neraspoloženo, tužno, ljuto, depresivno, iscrpljeno…
Bez obzira imale li novopečene majke podršku obitelji ili ne, moguće su oscilacije emocija dok se hormoni ne vrate u ravnotežu. Svi članovi obitelji se moraju naviknuti na novog, malenog člana, uskladiti se s njegovim ritmom koji će nesumnjivo diktirati životima mame i tate, moramo integrirati nove uloge i pronaći sebe.
Kažu da se na porodu ne rodi samo beba, nego i majka i to je u potpunosti točno, ali možda se ne uspijemo odmah identificirati s tom ulogom, nego tek nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon poroda kad se sve smiri, kad mama dođe doma i krene se upoznavati sa svojom bebom.
U tom periodu može doći do raznih problema, ponekad zbog iscrpljenosti, a ponekad i zbog postporođajne tuge koju doživi 40 – 80% žena, a simptomi traju najviše dva tjedna, a sve dulje od toga govori se o postporođajnoj depresiji koju doživljava 13 – 19% žena koje su nedavno rodile. [1]
Dr. Tihana Mazalin govori o tipičnim simptomima:
- depresivno raspoloženje i velike promjene raspoloženja
- pretjerano plakanje bez razloga
- poteškoće u ostvarivanju veze s djetetom
- osjećaj da majka ne voli dijete
- izolacija od okoline
- osjećaj straha da žena nije dobra majka
- osjećaj krivnje, srama i bezvrijednosti
- nesanica ili pretjerano spavanje
- gubitak apetita ili pretjerano jedenje
- nemogućnost brige za dijete ili sebe
- želja za nanošenjem ozljeda djetetu
- suicidalne misli
- gubitak interesa za hobijima i drugim aktivnostima koje su ženu veselile prije trudnoće. [2]
LIJEČENJE
Ako se postporođajna depresija ne liječi, nepovoljno utječe i na majku i na bebu jer je majka emocionalno nedostupna i ne može odgovarati na potrebe bebe, a znamo da je ona primarni skrbnik o kojoj beba ovisi, posebice ako beba ne prihvaća alternativne načine hranjenja ili pak ako majka ne uspijeva dojiti. Neliječena prelazi u kronični depresivni poremećaj koji potpuno otežava majčinstvo. Dolazimo do začaranog kruga iz kojeg žena ne može sama izaći, niti se mora sama boriti protiv toga. Postporođajnu depresiju treba liječiti, odnosno za savjet pitati liječnika opće prakse ili ginekologa koji će ženu uputiti kod psihijatra i psihologa, odnosno psihoterapeuta. Zajedničkim snagama i suradnjom te mogućom upotrebom lijekova žena će prebroditi ovaj izuzetno stresan period u životu uz pomoć stručnjaka.
Izuzetno je važno naglasiti da ovo stanje nije nimalo sramotno, da to ne znači da nisi dobra majka, da ne voliš svoje dijete, da si nesposobna i da je bebi bolje da ima neku drugu majku ili da se uopće nije ni rodila. Moguće je doći do toga da promijeniš ove misli i da ti bude bolje u majčinstvu.
Zato, potraži pomoć, a slobodno se možeš javiti i meni za preporuku i lakši dolazak do stručnjaka baš za tebe.
Iva
PS. Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
Instagram profil: @ivazaimovic
Korištena literatura na kojoj možeš pročitati više o ovoj temi:
[1] S. Slamek: Postporođajna depresija. Diplomski rad, 2017.
[2] Preuzeto s: https://poliklinika-mazalin.hr/blog/postporodajna-depresija/