Emocionalna inteligencija i socijalno – emocionalne vještine i socijalno – emocionalno učenje danas imaju priznati značaj u utjecanju na razvoj svakog pojedinca, no još uvijek im se ne pripisuje tolika važnost kad je u pitanju nečiji uspjeh kao što se pripisuje «klasičnoj» kognitivnoj inteligenciji. Uspjeh često povezujemo s inteligencijom, no glavno je pitanje koja vrsta inteligencije ima veći značaj i trebamo li uopće nekoj pridati veći značaj. Emocije su uvijek tu, a naše ponašanje je naš izbor u određenim okolnostima, stoga je jasno da bez razumijevanja emocija dolazi do raznih, ponekada i ne toliko adaptivnih odgovora na emocije.
Emocionalna inteligencija ne isključuje «klasičnu», kognitivnu inteligenciju, nego ju samo nadopunjava. Uviđa se kako ona pospješuje kognitivnu inteligenciju, omogućava zapažanje emocija i adekvatno iskazivanje emocija, te zapravo omogućava razvijanje pojedinca u potpunosti. Više o emocionalnoj inteligenciji pročitajte u članku “Ima li smisla kod djece razvijati emocionalnu inteligenciju” (klikni na naslov 🙂 kod Roditelji sa svrhom.
„Socijalno – emocionalno učenje (SEU) je proces stjecanja znanja, stavova i vještina koje se odnose na prepoznavanje i upravljanje emocijama, snalaženje u svijetu, uspostavljanje i održavanje odnosa s drugima, učinkovito donošenje odluka.“[1]
Osim toga, SEU uključuje i procese kroz koje pojedinci stječu i efikasno primjenjuju znanje, stavove i vještine nužne za razumijevanje i upravljanje svojim emocijama, pokazivanje empatije prema drugima, uspostavljanje i postizanje pozitivnih ciljeva.[2] Možemo reći da su to sve vještine itekako potrebne kako bismo bili zadovoljni, imali zadovoljavajuću komunikaciju, kako bismo razumjeli druge, a i oni nas.
Udruženje za akademsko, socijalno i emocionalno učenje (The Collaborative for Academic, Social and Emotional Learning, CASEL) 2005. godine je identificiralo pet skupina, temeljnih, međusobno povezanih socijalnih i emocionalnih kompetencija[3]:
- SAMOSVIJEST
Uključuje prepoznavanje i identificiranje vlastitih emocionalnih stanja; poznavanje i prepoznavanje vlastitih snaga, pozitivnih kvaliteta, povećanje vlastitih potencijala; samopouzdanje i samoefikasnost; optimizam i nadu za budućnost te samoaktualizaciju.[4]
- UPRAVLJANJE SOBOM
Uključuje: samoregulaciju, emocionalnu ekspresiju i nošenje s neugodnim emocijama; uživanje i cijenjenje tuđih ugodnih emocija; upornost i prevladavanje teškoća; donošenje dobrih odluka – analiziranje situacije; rješavanje problema; uključivanje u akademske i socijalne izazove koristeći svoje snage; kritičko i pozitivno mišljenje, učenje i razvijanje boljih vještina mišljenja; razumijevanje i razvijanje pažnje i fokusiranje na ono bitno.
- SOCIJALNA SVIJEST
Odnosi se na empatiju prema drugima, mogućnost zauzimanja tuđe perspektive, cijenjenje individualnih i grupnih sličnosti i razlika, prihvaćanje multikulturalnosti i solidarnosti te moralne i socijalne odgovornosti.[5] Također, isti autori navode da osobe koje imaju razvijenu socijalnu svijest, shvaćaju i prepoznaju socijalnu mrežu podrške u zajednici (obitelj, škola, vršnjaci), razvijaju prosocijalne vrijednosti i stavove, te čuvaju svoje okruženje.
- SOCIJALNE VJEŠTINE
Odnose se na sposobnost uspostavljanja i održavanja zdravih socijalnih odnosa s različitim pojedincima i grupama ljudi, odupiranje neželjenom socijalnom pritisku te konstruktivno rješavanje konflikata. CASEL ističe komunikaciju, socijalne interakcije, izgradnju odnosa te timski rad.
- ODGOVORNO DONOŠENJE ODLUKA
Sposobnost donošenja dobrih odluka o vlastitom ponašanju i u odnosima, odnosno komunikaciji s drugima. Odnosi se na: identificiranje problema, analiziranju situacije, rješavanju problema, evaluaciji, refleksiji i etičkoj odgovornosti.
Možemo zaključiti da nam je za dobar, ispunjen i uspješan život u kojem donosimo dobre odluke, znamo upravljati sobom, prepoznajemo i razumijemo vlastite i tuđe emocije, znamo komunicirati, rješavati probleme i pregovarati, znamo surađivati s drugima i rješavati probleme i poteškoće itekako potrebna socijalno – emocionalna inteligencija koja se može unaprijediti kroz socijalno – emocionalno učenje. Više o samom učenju i programima u predškolskoj i školskoj dobi možete čitati idući ponedjeljak.
Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
FB grupa: Mama nije samo mama
Instagram profil: @mamanijesamomama
[1] Munjas Samarin, R., Takšić, V. (2009). Programi za poticanje emocionalne i socijalne kompetentnosti kod djece i adolescenata. Suvremena psihologija 12 (2), 355-371.
[2] Schonert – Reichl, K. A., Weissberg, R. P. (2015). Social and emotional lerning during childhood. In T.P. Gullota, M. Bloom (eds.), Encyclopedia of Primary Prevention and Health Promotion, Springer Science
[3] Munjas Samarin, R., Takšić, V. (2009). Programi za poticanje emocionalne i socijalne kompetentnosti kod djece i adolescenata. Suvremena psihologija 12 (2), 355-371.
[4] Cefai C., Cavioni, V. (2014). Social and Emotional Education in Primary School. Integrating Theory and Research into Practice. Naklada Springer.
[5] Cefai C., Cavioni, V. (2014). Social and Emotional Education in Primary School. Integrating Theory and Research into Practice. Naklada Springer.