Nakon poroda ti je ostalo nekoliko kilograma viška s kojima se nikako ne možeš pomiriti?
Vjerujem da te muče promjene koje su se dogodile tvojem tijelu i vjeruj mi kad kažem da je to normalno. Da tijelo mora proći kroz oporavak – onaj vidljiv i onaj manje vidljiv i to mu moraš dopustiti.
Kažu da nakon poroda na maternici ostaje rana veličine tanjura. Rana koja mora zarasti. Dojke se moraju naviknuti na novu ulogu dojila ti ili ne, ruke se moraju naviknuti na težinu djeteta koje raste iz dana u dan, šavovi moraju zarasti, zdjelica, kukovi i kralježnica se moraju naviknuti na novu težinu i vratiti ravnotežu u drugu točku, tijelo mora shvatiti da više ne opskrbljuje vrijednim nutrijentima i kisikom bebu nego je ostala samo majka.
I još punooo više od toga.
Tu je i psihološki aspekt da si postala majka, a na to se možda nećeš naviknuti još mjesecima, možda će proći godina, i da pogledaš svoje dijete i začudiš se što je uopće u, zadovoljno, sretno, uči brzinom svjetlosti.
Za to vrijeme ti se opterećuješ izgledom svojeg tijela i ne osjećaš se dobro u njemu. A sad još i skidanje. Teško ti je biti sama sa svojim tijelom, a kako će tek biti na plaži punoj ljudi.
Stvar je da se na plaži fokusiramo na žene koje nama izgledaju bolje od nas, sad vrlo vjerojatno na žene koje nisu rodile ili pak jesu, a misliš da izgledaju odlično i nije ti jasno kako je to moguće. I opet se uspoređuješ s nekim tko ne živi tvoj život. Tko nema tvoje tijelo, tko ne prolazi iste izazove, tko nema tvoju genetiku, nema tvoje neprospavane noći, nema tvoje brige, ne doji, ne jede na brzinu samo da se ne bi srušio jer dijete konstantno plače, a nisi stigla organizirati ništa bolje…
Razmisli što bi ti olakšalo.
? Što ti treba da se na plaži osjećaš bolje.
? Što ti treba da prihvatiš svoje tijelo i njeguješ ga s ljubavlju?
Meni je trebalo neko vrijeme da si to sve posložim u glavi. Dojenje i nespavanje me doslovno pojelo. No, trudim se da mi to ne remeti glavu, da si sama ne uništavam dane.
Svi se mi nađemo u periodu kad nismo zadovoljni IZGLEDOM svog tijela, a pritom govorimo da nismo zadovoljni sobom, svojim tijelom, mislimo da smo ružne/debele/mršave, imamo velik trbuh, strije, sa smo pune celulita, tko bi nas takve htio, nije ni čudo da partner gleda druge žene kad su one bolje i ljepše od nas i mnoge slične misli nam prolaze kroz glavu. To sam nekad bila i ja, sve dok nisam naučila kako prihvatiti sebe, takvu kakva jesam i na temelju toga graditi bolju sliku o sebi, ali i sagradila bolji odnos sa svojim tijelom i na taj način je i moje tijelo postalo bolje, čak i kad se uopće nije promijenilo. Iz tog stava mi je bilo lakše raditi na njegovom jačanju i zdravlju – fizičkom i psihičkom.
Kad o sebi mislimo na onaj prvi način cijelu svoju vrijednost izjednačavamo sa svojim izgledom, a jesi li ti samo svoj izgled ili si puno više od toga?
Što si time činiš? Zbog toga se kreneš i OSJEĆATI loše jer naše misli kreiraju naše emocije. Ne možemo se osjećati dobro ako mislimo crno, ako se vrijeđamo, okrivljavamo, o sebi mislimo s prijezirom, gađenjem, kad se obezvrjeđujemo.
? Kako se osjećaš dok o sebi misliš takve misli?
? Pomažu li ti takve misli promijeniti tijelo?
? Pomažu li ti ga prihvatiti?
Možda i pomognu. Nekome su takve misli motivacija za odluku i početak promjene. No, što ako promjenu ne treba tvoje tijelo nego (i) tvoja glava?
? Biraš li tad sve više i jače raditi na tijelu, a glavu ignoriraš?
Rekla bih da je sve u glavi, pa će mnogi preokrenuti očima, no riskirat ću – SVE je u glavi.
A prečesto se žene zatvore u svoju glavu, uhvate se u vrtlog vlastitih misli, misli za koje vjeruju da su nametnute, a one samo postoje sve dok im one ne pridaju pažnju, dok ne povjeruju da su istinite.
Kad kažem da je sve u glavi, mislim da smo mi zaslužni i odgovorni za sebe, imamo, odnosno možemo imati, potpunu kontrolu samo nad sobom, ne nad mislima i postupcima drugih.
Kad kažem sve je u glavi, mislim da sve promjene dolaze iz naših misli, nezadovoljstvo, ali i zadovoljstvo samima sobom.
A toliko se opterećuješ time što će druga osoba misliti o tebi, a nemaš nikakvu kontrolu nad time hoće li ona to zaista i misliti.
Koji je problem s plažom s obzirom da nam je taj period u godini?
Istina je da na plaži velika većina žena opterećena svojim tijelom i pritom misli samo na sebe! Krene se uspoređivati i opet misli na sebe. Zatvoreni smo u svojim mislima, opterećuješ se izgledom i time si narušavaš mir i sreću koju možeš osjećati.
I onda, vrijeme za odmor postane vrijeme za mučenje.
? Za koga?
? Zbog čega?
Vrlo vjerojatno te ni jedna osoba neće pogledati više od 1-2 puta i nastaviti misliti svoje misli, najvjerojatnije o sebi i svom tijelu, o tome kako je trebala još samo na jednu dijetu, jednu restrikciju, kako je trebala piti više vode, bolje jesti, više vježbati.
OPTEREĆENJE, OPTEREĆENJE, ŽALJENJE, KRITIZIRANJE. SEBE.
Možeš li promijeniti prošlost?
Možeš li se vratiti i promijeniti to o čemu razmišljaš? Ne.
? A što možeš?
Možeš odlučiti DANAS biti blaža prema sebi.
Možeš DANAS donijeti zdravije odluke za sebe. Možda ne možeš sama, ali vjeruj mi kritiziranjem sebe iz prošlosti samo možeš uništiti sadašnjost, krenuti donositi odluke iz krive pozicije misleći da ćeš tako sve ispraviti.
Što možeš?
Možeš se prihvatiti. Znam da je teško, ali to si ti. Majka koja izgleda drugačije nego što je izgledala prije trudnoće. Promijenjena si iznutra i izvana.
I ta promjena ne mora biti loša. Prirodna je. Normalna. Dopusti. Otpusti. Promijeni svoja očekivanja od sebe, od majčinstva.
Ako ne možeš sama, pridruži se grupi podrške majkama online uživo u mom programu Mama nije samo mama i priušti si nešto za sebe.
Iva 🙂
Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
FB grupa: Mama nije samo mama
Instagram profil: @mamanijesamomama