Jesu li ti uvijek krivi drugi ljudi, okolnosti koje nikako da se poklope?<\/p>\n\n\n\n
Je li ti kriva tvoja pro\u0161lost, te\u0161ko djetinjstvo, rane kojima nikako ne dopu\u0161ta\u0161 da zacijele?<\/p>\n\n\n\n
Jesu li krivi profesori, poslodavci, kolege, zato \u0161to ti stoji\u0161 na mjestu?
Ne raste\u0161, ne nadogra\u0111uje\u0161 svoja znanja, ne ja\u010da\u0161 svoje vje\u0161tine, ne u\u010di\u0161 nove stvari,
ne bori\u0161 se za promjene.
Kako one u sebi, tako i one izvan sebe.
Toliko nam bitne promjene,
toliko nam bitan napredak.<\/p>\n\n\n\n
Kada bismo svi stajali na mjestu, kakav bi to svijet bio?
Neki bi rekli, sasvim u redu.
No, neki se ne bi s time slo\u017eili.<\/p>\n\n\n\n
I tu ne mislim na sve one koji glasno zagovaraju neke promjene,
tehnolo\u0161ki napredak do tehnolo\u0161kog vi\u0161ka koji nesumnjivo dolazi.<\/p>\n\n\n\n
Ne, ovdje govorim o ja\u010danju sebe,
o izgradnji boljeg \u010dovjeka koji se zala\u017ee za drugog \u010dovjeka.
Ne one koji se glasno bore za prava jednoga,
a u isto vrijeme zakidaju prava drugoga.<\/p>\n\n\n\n
Ne, ovdje ne govorim o la\u017enim obe\u0107anjima
koje u\u0161i ne \u017eele \u010duti.<\/p>\n\n\n\n
Govorim o onome \u0161to o\u010di trebaju vidjeti.<\/p>\n\n\n\n
\u0160irenje dobrote, \u0161irenje ljubavi,
\u0161irenje razumijevanja, po\u0161tovanja,
podr\u017eavanja i ohrabrivanja.<\/p>\n\n\n\n
Klju\u010d promjene je samo u nama.
Ne\u0107e nama biti bolje ako se ne pobrinemo za to,
ako ne prestanemo kriviti druge i okolnosti
za vlastitu tromost.<\/p>\n\n\n\n
Na\u0161 um nema ograni\u010denja.
Pustite misli neka plove bespu\u0107ima,
a ruke uposlite dobrim djelima.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to te sprje\u010dava da ra\u0161iri\u0161 krila?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"