{"id":437,"date":"2021-11-01T08:00:00","date_gmt":"2021-11-01T08:00:00","guid":{"rendered":"https:\/\/zaimovic.com.hr\/?p=437"},"modified":"2024-04-29T10:29:01","modified_gmt":"2024-04-29T10:29:01","slug":"sto-je-to-osobna-odgovornost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zaimovic.com.hr\/index.php\/2021\/11\/01\/sto-je-to-osobna-odgovornost\/","title":{"rendered":"Zna\u0161 li \u0161to je to osobna odgovornost?"},"content":{"rendered":"\n

Odrasli i djeca imaju u potpunosti druga\u010diju odgovornost za svoje postupke i ono \u0161to se doga\u0111a u njihovim \u017eivotima. Pa tako, dvogodi\u0161njakinja ne mo\u017ee biti odgovorna za istr\u010davanje na cestu, kao \u0161to ni trogodi\u0161njak ne mo\u017ee biti odgovoran za pospremanje igra\u010daka. Tko je tu odgovoran?<\/strong> Jedino i samo \u2013 roditelj, odnosno odrasla osoba kojoj je dijete povjereno.<\/p>\n\n\n\n

Prema Juulu, postoje tri podru\u010dja \u017eivota u kojima djeca moraju biti odgovorna:<\/strong><\/p>\n\n\n\n

  1. OSJETILA: \u0161to ima dobar okus ili miris, a \u0161to ne, \u0161to je toplo, a \u0161to hladno\u2026<\/li>
  2. OSJE\u0106AJI: sre\u0107a, ljubav, ljutnja, prijateljstvo, frustracija, tuga, bol, \u017eelja\u2026 u odnosu na koga ili na \u0161to<\/li>
  3. POTREBE: glad, \u017ee\u0111, san, distanca, bliskost, pripadanje.<\/li><\/ol>\n\n\n\n

    Tijekom \u017eivota u\u010de \u0161to je to odgovornost, a tek kasnije postaju odgovorni za ono \u0161to ih zanima u slobodno vrijeme, za hobije, obrazovanje, izbor odje\u0107e, izgled, odr\u017eavanje prostora, higijene i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

    \u0160to zna\u010di kad se ka\u017ee da dijete treba preuzeti odgovornost za ta tri podru\u010dja, odnosno komponente tjelesnog, emotivnog i intelektualnog postojanja? <\/strong>To ne zna\u010di da dijete uvijek mora donositi odluke, niti zna\u010di da uvijek mora biti \u201epo njegovom\u201c. No, ta pitanja se pitaju roditelji koji dono\u0161enje odluka gledaju u razini pitanja mo\u0107i. Uvijek je tu negdje ta mo\u0107 koju roditelji ne \u017eele izgubiti, ne znaju\u0107i da to jednostavno niti ne mogu. Oni su odrasle osobe koje moraju brinuti za sigurnost djeteta daju\u0107i im ljubav, pa\u017enju i model koji \u0107e ih nau\u010diti kako se nositi sa svim \u017eivotnim izazovima. Roditelji davanje ravnopravnog dostojanstva djetetu shva\u0107aju kao davanje potpune slobode<\/strong>, \u0161to je u potpunosti druga\u010dije od onoga kakvo je bilo njihovo djetinjstvo i kako su nau\u010dili da treba odgajati djecu, pa se sve svodi na pitanje tko odlu\u010duje i tko ima zadnju rije\u010d ili jednostavno \u0161to je \u010dija odgovornost. Takve borbe za mo\u0107 i unutarnja previranja roditelja nikuda ne vode, osim mo\u017eda naru\u0161enom odnosu s djetetom jer ni jedna strana zapravo ne dobiva ono \u0161to \u017eeli.<\/p>\n\n\n\n

    \u0160to bismo onda trebali?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

    Trebali bismo sebe i dijete shvatiti ozbiljno. Poslu\u0161ati kao \u0161to poslu\u0161amo prijatelja, njegove \u017eelje i potrebe, ozbiljno i s uva\u017eavanjem. Nismo li svi mi to zaslu\u017eili ili nije li to na\u0161a odgovornost prema djetetu?<\/p>\n\n\n\n

    Da bismo nekoga shvatili ozbiljno trebamo:<\/strong><\/p>\n\n\n\n