Draga ženo, stani na tren
Draga ženo,
Draga moja,
Stani na tren i udahni duboko.
Umiri se, neće ništa nigdje pobjeći.
Osvrni se oko sebe i osluhni, oćuti.
Ono ispod vike i dječjih nestašluka, ono u sebi.
Osluhni si otkucaje srca.
Dišeš li uopće ili stalno hvataš kratak dah?
Uzmi trenutak za sebe jer dajući sebi
ne oduzimaš djeci nego im daješ još više.
Lakše je posvetiti se drugima, ako pronađemo trenutak u danu u kojem se posvetimo samo sebi. Znam da nije uvijek lako....
Osvijesti cijelo svoje biće.
U kojem si položaju sada?
Skrivaš li se od djece na kratkoj puš-piš pauzi
ili poskrivečki čitaš odlomak knjige koju nikako
ne uspijevaš pročitati do kraja?
Smiješ li se sada?
Dopusti si osmijeh usprkos dnevnim i svakodnevnim brigama i nevoljama.
Toga će uvijek biti, a s osmijehom na licu sve je lakše.
Kad ti se usne smiješe,
Ti šalješ poruku svom umu da je sve u redu, da si sretna.
Kad prihvatiš da je sve onako kako treba biti,
Bit će lakše nasmiješiti se i iskreno se zahvaliti na
Svakom trenutku onoga što si proživjela i preživjela.
Osmjehni se i osluhni kako je život lijep.
Kad je najteže, zastani i sjeti se sebe.
Napuni svoje baterije nečim što voliš raditi,
Nečim što ispunjava dubinu tvog bića.
Uzmi djecu i partnera pa provedite dan u prirodi.
Zemlja i svjež zrak opušta djecu, a i tebe ako to dopustiš.
Priroda smiruje duh, um i tijelo, nešto što je stalno nemirno.
Istinski se povezujemo s prirodom
I podsjećamo se na ono dublje u nama.
Ono skriveno.
Dopusti si takve trenutke.
Dopusti si biti žena, ne samo i uvijek majka, prijateljica, kći.
Podsjeti se tko si, što si sanjala i što sada snivaš.
Želiš li nešto drugo? Što te sprječava da to i ostvariš?
Možda ti samu sebe?
Najgore je kad si sami stvaramo prepreke
I kad smo sami sebi prepreka.
Glavu gore i osmjehni se,
Draga ženo.