Skip to content

Djeca i mladi iz skrbi: “Ono kad je toliko rane da se ne može ni igrati”

Gledam je kako luta dvorištem, dok se meni srce slama. Mislim si, od kud mi pravo da se meni slama srce, kad nisam doživjela ništa što je doživjela ona. A ona ima tek osam godina.

Ali, iskreno me boli što nema djetinjstvo kao svako drugo dijete. Teško mi je prihvatiti da su neka djeca jednostavno obilježena, krhka, fragilna, na oprezu, uplašena, stalno čekajući, stalno u obrani. Ona se boji dati svoje povjerenje jer ga je već jednom dala, bezuvjetno, već je jednom pružila svoje srce na dlanu. Onima koji su je trebali čuvati i štititi, ali to nipošto nisu radili. Naprotiv, ignorirali su je kao da nije tu pored njih, tik do njihovih golih nogu. Željna ljubavi i majčine pažnje, stajala je ona, u mokrim pelenama mokrih obraza. Majka, ako se tako može nazvati, više je pažnje pridavala boci alkohola nego kćeri.

Ona je to s godinama shvatila, ali i dalje nije prihvatila, kako bi i mogla. Krivnju preuzima na sebe. „Da barem nisam otvorila vrata tim tetama.“, govori misleći na policiju i socijalne radnice. Jer najčešće se upravo to dogodi, vrata otvori ili alkoholizirana majka ili poluodjeveno dijete. Ili nitko. Pa se vrata moraju razbiti kako bi odrasli ušli na silu. To je neizbježno i potrebno. No, krivnja je i dalje tu, u njezinu srcu koje više ne daje nikome.

Teško je prihvatiti da nemamo kontrolu nad drugima, nad situacijama i zbivanjima oko nas. Teško je bilo kome, a posebno kad su u pitanju djeca i mladi iz skrbi. To su mladi koji su odrastali osjećajući krivnju jer nisu bili bolji. Misle da su nekako to sve mogli spriječiti, misle da je sve to nekako njihova krivica, da su previše zahtijevali, previše plakali, bili previše glasni. Misle da su tu jer su odali tajnu nekoj teti, jer su napokon progovorili.

Boje se, znaju da su donijeli dobru odluku, ali krivnja je i dalje tu jer čuvaju toliko tajni u svom srcu, tajni koje ih tište i truju. Nemaju snage i taj dio sebe dati nekome drugome, nekome tko im želi pomoći, nekome tko želi njegovati to povrijeđeno srce.

Briga je to,
velika briga i bojazan
što će biti s onima
koji su ih trebali paziti i štititi,
a to nisu u stanju bili.

Objavljeno: 31.8.2020.

PS. Vrlo rado ću pročitati vaše komentare na ovu temu. 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)