Opravdava li cilj sredstvo, pitanje je kojim su se mnogi bavili, koje je mnoge mučilo i naposljetku se dolazilo do raznih zaključaka. Neki govore da to uvijek ovisi o cilju, koji ako nije sebičan, ako je za dobrobit zajednice ili cijelog društva, da onda ipak taj cilj opravdava sredstvo, sredstvo koje je možda i na štetu nekoga ili nečega.
No, što ako se radi o našem životu? Ako se moramo ili boriti ili odustati od vlastitih snova na uštrb nekoga ili nečega? Hoćete li odustati od nekog cilja zato što će, ako izumite takvu tehnologiju, velik broj ljudi, koji su do sada to radio ručno, ostati bez posla zbog viška radne snage? Jednostavno, stroj ih je zamijenio, a vi ste napredovali, ostvarili cilj, osmislili nešto što su drugi samo sanjali ili planirali.
Za ostvarenje nekih drugih ciljeva nema možda konkretnih gubitaka, ali ipak, ljudi odustanu.
Mnogo je razloga za odustajanje, strah od nepoznatog ili od neuspjeha možda je najsnažniji razlog zašto ljudi ipak odustanu. Zašto ne naprave taj jedan korak dalje, zašto ne riskiraju. Hrabrost je tu, ljudi moji, a možda i malo ludosti, ključna.
Treba se ohrabriti i čvrsto zagristi za ono što želite, boriti se i naporno raditi kako biste to i postigli. Koliko jako, to je na vama. Nema baš neke šanse da će uspjeh i ostvarenje cilja doći preko noći. Potrebno je vrijeme, ali ne vrijeme u kojem ćete vi ležati na kauču i umotani u dekicu gledati serije, već vrijeme kad ćete naporno raditi, truditi se i ulagati. Cijelog sebe.
Uz to, ipak je lakše uz podršku nama bliskih ljudi. Koliko su oni spremni daleko ići da bi nam pomogli u ostvarenju našeg cilja, naših snova? Neki daleko, neki malo bliže. I to je u redu. Svatko daje onoliko koliko može u tom trenutku. No bez tih ljudi zaista je teško. Ne mogu niti zamisliti da bih krenula u nešto novo bez da je netko tu pored mene, netko tko će mi čuvati leđa, tko će mi ponuditi rame ili zagrljaj, riječ utjehe i podrške. Ne kažem da to nije moguće, ali vjerujem da je lakše. Brže skupimo odvažnost, lakše riskiramo ako drugi s nama podjele i vlastitu ludost i hrabrost.
Više i lakše riskiramo ako nam netko drugi potvrdi da je to rizika vrijedno. To ne znači da sami ne znate i ne vjerujete sebi i u sebe, nego da smo društvena bića koja rade i rastu u odnosima s drugima. Isto tako, to ne znači da sami ne možete i nećete uspjeti. Najvažnije je da vjerujete da ste sposobni, da možete nešto učiniti, ali i da ste odgovorni za svoje postupke, da stojite iza svake svoje odluke.
Međutim, čuvajte se onih koji hrabre kad je hrabrost već u vama, kad podržavaju kad već imate podršku mnogih. Lako je onda, gdje su bili prije?
Ako čvrsto vjerujete u nešto, borite se za to, naporno radite da biste taj cilj i ostvarili. To neće raditi nitko umjesto vas. A ako u dubini svoje duše znate da je to to, da je to ono što vas tjera naprijed, ono što vam grije srce u najhladnijim noćima, da je to ono što želite, vjerujte da ćete uspjeti.
Na ovaj ili onaj način. U pravom trenutku.