Stihovi

Stihovi nadahnuti ženama

Živiš li prebrzo, draga ženo?

Draga, 
Provedi vrijeme u tišini, dobro će ti doći. 
Imam osjećaj da se gušimo pod prašinom tehnologije. 
Stalno nam je neki oblik ekrana u rukama, pred očima. 
Imam osjećaj da postajemo toliko zagušeni da smo 
Rijetko sami sa svojim mislima, 
Sami u tišini.

Od sve te prašine ili ako želiš, buke,
Kao da smo zaboravili osluškivati svoje misli,
Svoje želje i potrebe.
Polako počinjemo sve podrazumijevati,
Umjesto da razgovaramo s osobom do sebe.

Kad si zadnji put svjesno jela
Bez brzog trpanja u usta, žvakanja i gutanja?
Kad si zadnji put svjesno osjetila i uživala u raznim okusima
I mirisima koji prožimaju tu hranu?
Jesi li zaboravila da hrana može biti
Više od pukog preživljavanja?

A što je s poljupcima i zagrljajima?
Obavljaš li i to na brzinu, usput ili
Pak svjesno nekome uz dodir pokloniš
I svoje misli, cijelo svoje biće?

Zaustavi se, uspori, posveti se onome što radiš,
Osobi s kojom pričaš, s kojom živiš,
Sada i ovdje.

U tome ne zaboravljaj na sebe.
Od sebe ne možeš pobjeći,
Tvoje misli su samo tvoje.
Ti si ta koja držiš konce u svojim rukama.

Naravno,
Ako to želiš i ako si spremna.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *