Kutak za dušu Kutak za mentalno zdravlje Priče

Kontrola nad vlastitim životom

Shvatila sam da sam životarila ne primjećujući stvari oko sebe, prirodu oko sebe oko sebe, ljude koje susrećem na svom putu. Kao da sam lebdijela u nekoj magličastoj kapljici. Stalno sam bila u svojim sivim, nametajućim mislima koje su me pritiskale, koje su me gušile i koje kao da mi nisu dopuštale živjeti. Pitala sam se gdje je kontrola, tko ima kontrolu nad mojim životom? Osjećala sam kao da ja nemam.

U svojoj napetoj glavi, neprestano sam bila u prošlosti, razmišljajući o svojim vlastitim postupcima, odnosno, žaleći za onim što sam napravila, za onim što nisam napravila, ali i za onim što sam dopustila da drugi naprave.

Mislila sam da sam bespomoćna, da nemam drugog izbora osim šutiti i trpiti. Svi su mi govorili da je to jednostavno tako, da se moram pomiriti s tim i da što prije to napravim, prije će mi biti i bolje. Ali u dubini svoje duše, znala sam da to ne zaslužujem, da ne zaslužujem da se tako odnose prema meni, da me ne poštuju, da nitko ne vidi moju patnju.

A patnja je tu. Svakog dana mog jadnog života. Tu je i ne ide nikud, točno je iza mojih očiju. Vidjet ćete je ako se dovoljno zagledate. Ali, kao da se nitko nije dovoljno zagledao, kao da su bježali od nesretne priče koja leži iza mojih očiju. Tko bi im zamjerio? Ja sigurno nisam. Teško je živjeti sa svojom tugom, a možda i teže znati kako odgovoriti na tuđu tugu, na tuđu patnju. Nije lako i to im priznajem.

Tuga i patnja su još uvijek tu, ali sada znam da se mogu trgnuti iz tog letargičnog stanja. Ne moram trunuti u krevetu kao zadnji otpadak koji je netko odbacio. Potražila sam pomoć na pravom mjestu, više nisam mogla čekati da budem prepoznata, da se netko drugi sjeti razgovarati sa mnom. Naprotiv, sama sam inicirala i zatražila taj prokleto potreban razgovor. Shvatila sam da ja moram preuzeti kormilo svog života, da je na meni kontrola nad mojim emocijama, postupcima, djelima, mislima.

Vrijeme samo po sebi ne liječi ništa, ono je potrebno kako bismo smogli snage prihvatiti ono što se događa, prihvatiti ono što smo dopustili i ono zbog čega patimo. Nije lako, naravno da nije, nitko nije rekao da je. Ali svi to mogu. Mogu priznati pogreške, priznati vlastitu nemoć nad okolnostima, ali svi imamo moć donijeti bolje odluke, za sebe bolje izbore. Kontrola nad prevarantskim mužem nasilnikom ne postoji, kao ni nad tim kad će te udariti iako se možda tješiš da imaš, vjeruješ da je to sve tvoja krivica i ako napraviš sve kako treba, ako se budeš dobro ponašala, sve tiho slušala, ne napravila ni jedan pogrešan potez, da te neće udariti. Tješiš se. Zašto? Zato što ti treba vjerovanje da nešto imaš pod kontrolom. Ali nemaš, kontrola nad njegovim ponašanjem je na njemu, ne na tebi. Nemamo kontrolu nad autom koji je ozlijedio naše dijete, nemamo kontrolu nad prijateljicom koja nas je iznevjerila. Posebno nemamo kontrolu nad roditeljima koji su nas povrijedili u prošlosti.

No, znaš nad čim imamo kontrolu? Imamo kontrolu nad samim sobom. Imamo kontrolu nad vlastitim mislima, nad vlastiti odlukama. Imamo kontrolu nad sadašnjošću i sobom ovdje i sada.

Pokreni se i preuzmi kontrolu nad vlastitom patnjom jer nitko drugi to neće učiniti.

Možda misliš da je to preteško, no tko je rekao da je život lagan? Tko je rekao da neće biti patnje? Znam da je klišej ovo što ću sad reći, ali kako bismo naučili biti zahvalni na sreći i zadovoljstvu ako u našim životima nikad nije bilo nekog oblika boli? Možda bismo znali, tko zna, no tuga je osnovna emocija koja je tu s nama, u nama, od rođenja, jednako kao i radost ili ljutnja. Sasvim je logično da onda mora biti i događaja/ljudi koji će nas rastužiti. No, znaj da su to tvoje emocije i ti ih možeš kontrolirati. Znaš da te jedan dan nešto može rastužiti ili razljutiti, a neki drugi zbog te iste stvari ne bi ni okom trepnula. Zbog toga možemo zaključiti da događaji sami po sebi ne određuju kako se osjećamo, nego mi sami pridajemo važnost tim događajima i definiramo ih kao tužne.

U tome je velika razlika. Moraš znati što imaš pod kontrolom, a što ne.

Iva

PS. Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
Instagram profil: @ivazaimovic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *