Kutak za roditelje Odgoj bez kontroliranja

Roditelji kojima je kažnjavanje više pravilo, nego iznimka

U našoj je kulturi fizičko kažnjavanje, nažalost, još uvijek prihvaćeno kao odgojna metoda i to ona efektna, djelotvorna. Zašto je to tako?

Kažnjavanjem roditelji odmah postignu svoj cilj – da ih dijete posluša, milom ili silom. Dijete pritom plače, ne razumije zašto je kažnjeno i što je krivo napravilo, objašnjenje (ako ga ima) nije mu u potpunosti (ako je uopće) jasno. Na početku dolazi do iznimne fizičke boli koja ne nastupa odmah jer je dijete u šoku, nakon toga dolazi do vrlo velike mentalne i emocionalne boli jer ga je povrijedio netko kome beskrajno vjeruje, netko u čijim se rukama osjeća sigurnim, a sada više ne zna što osjeća. Polako počinje stvarati slike u svojoj glavi, slike koje poručuju da je on kriv za to što se dogodilo, da je trebao biti pametniji, bolje se ponašati, poslušati roditelja i slično. A ako dođe i do kažnjavanja zato jer je počeo plakati, roditelj je napravio još veću pogrešku. Djetetu šalje poruku da nije u redu pokazivati osjećaje, da nema razloga za plakanje i da mora prestati na njegov zahtjev. Dijete vrlo brzo, s dvije do tri godine, nauči takve obrasce, kreira uvjerenja da je svijet opasno mjesto, da emocije ne treba pokazivati nego ih treba zatomiti i sakriti te da svoje pravo lice ne smije pokazivati roditeljima.

Također, neki od tih roditelja će se glasno hvaliti na koji su način postigli „poslušno“ i „zahvalno“ dijete, a drugi će to skrivati i hvaliti dijete na sva zvona, pokazivati ljubav i milovanje.

Takvoj djeci, samosvijest je uništena, ne znaju tko su i vjeruju da ne vrijede samim svojim postojanjem, nego da to moraju zaslužiti dobrim i poslušnim ponašanjem, odnosno onakvim kakvo zahtijevaju roditelji. Dijete će se razviti u mladića koji je u društvu simpatičan, šarmantan, možda i odiše samopouzdanjem, dakako lažnim jer je izgradio i lažnu sliku o sebi.

Kao suprug i otac vjerojatno će primjenjivati isto nasilje koje je doživio u vlastitoj obitelji.

Prema Juulu, fizičko kažnjavanje – nasilje kojem je bio izložen imat će ove posljedice:

  • EMOCIONALNE: potiskivat će tjeskobu, bol i poniženje te se sjećati djetinjstva kao da je bilo sretno.

Kad razmislim, puno komentara na društvenim mrežama ide u ovom smjeru, sjećanja na sretno djetinjstvo, tvrdnje da to nije ništa loše, da su dobili batine kad su to zaslužili i neka su, da je kažnjavanje doprinijelo da su sad zdravi i odgovorni odrasli ljudi. Kod mnogih nema mjesta propitivanju kakvo je to djetinjstvo zaista bilo jer bi narušilo ovu sliku koju si sami kreirali u glavi kako bi – preživjeli.

  • MENTALNE: zaključit će kako je nasilje prema djeci, kada je njihova pogreška u pitanju, razuman način odgajanja.

I upravo se to događa. Vjeruju da su njihovi roditelji napravili dobru stvar, da bez toga ne bi postali odgovorni, da ne bi ništa naučili i slično. No, kako to onda ona djeca koja nisu kažnjavana postaju odgovorni, zdravi i sretni ljudi?

  • EGZISTENCIJALNE I ONE POVEZANE S LIČNOŠĆU: patit će od niske samosvijesti i neće moći osvijestiti granice drugih ljudi. Njegovo ponašanje će u određenom stupnju biti autodestruktivno.

Kad roditelj stalno prelazi granice, uništava djetetov integritet, njegovo postojanje postaje upitno – tko sam ja? Roditelji, udarcima, pokazuju da je to u redu činiti, a ono će kasnije imati problema i sa svojim i sa tuđim granicama upravo zato jer nije naučilo gdje je granica, do koje mjere se smije ići.

  • TJELESNE: tegobe i stezanje u leđima, želucu i prsima povezane s općom i neizvjesnom suzdržanošću u kontaktu s onima koji su mu najbliži i najdraži. Svoj nedostatak povjerenja pokazivat će ukočenim tijelom.

Najgore od svega je što su to moguće posljedice ako su okolnosti bolje, ako su roditelji emotivno stabilni (uzmimo s rezervom), nemaju problema s ovisnostima, dobrostojeći su, a u braku ne vlada nasilje. Ako još nešto od toga ne štima, posljedice za dijete su puno teže. U ranoj dobi se javljaju problemi u ponašanju, konzumacija alkohola i droga u adolescenciji koja tamo ne staju nego prelaze u ovisnost u starijoj dobi, problemi u školi, delinkventno i kriminalno ponašanje i slično.

Poštujte svoje dijete, osvijestite koliko je fizičko kažnjavanje (ali i psihičko!) štetno za rast i razvoj djeteta. Ako ne znate sami, poželjno je potražiti pomoć. Nažalost, roditeljske vještine ne učimo tijekom obrazovanja, a neki nisu imali dobre uzore u djetinjstvu, pa je nužno potrebno učiti i primjenjivati naučeno.

I ne, svaki roditelj ne zna što je najbolje za njegovo dijete.

Iva

Literatura:
J. Juul: Vaše kompetentno dijete

PS. Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
Instagram profil: @ivazaimovic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *