Kutak za roditelje Odgoj bez kontroliranja

Znaš li što je to osobna odgovornost?

Odrasli i djeca imaju u potpunosti drugačiju odgovornost za svoje postupke i ono što se događa u njihovim životima. Pa tako, dvogodišnjakinja ne može biti odgovorna za istrčavanje na cestu, kao što ni trogodišnjak ne može biti odgovoran za pospremanje igračaka. Tko je tu odgovoran? Jedino i samo – roditelj, odnosno odrasla osoba kojoj je dijete povjereno.

Prema Juulu, postoje tri područja života u kojima djeca moraju biti odgovorna:

  1. OSJETILA: što ima dobar okus ili miris, a što ne, što je toplo, a što hladno…
  2. OSJEĆAJI: sreća, ljubav, ljutnja, prijateljstvo, frustracija, tuga, bol, želja… u odnosu na koga ili na što
  3. POTREBE: glad, žeđ, san, distanca, bliskost, pripadanje.

Tijekom života uče što je to odgovornost, a tek kasnije postaju odgovorni za ono što ih zanima u slobodno vrijeme, za hobije, obrazovanje, izbor odjeće, izgled, održavanje prostora, higijene i slično.

Što znači kad se kaže da dijete treba preuzeti odgovornost za ta tri područja, odnosno komponente tjelesnog, emotivnog i intelektualnog postojanja? To ne znači da dijete uvijek mora donositi odluke, niti znači da uvijek mora biti „po njegovom“. No, ta pitanja se pitaju roditelji koji donošenje odluka gledaju u razini pitanja moći. Uvijek je tu negdje ta moć koju roditelji ne žele izgubiti, ne znajući da to jednostavno niti ne mogu. Oni su odrasle osobe koje moraju brinuti za sigurnost djeteta dajući im ljubav, pažnju i model koji će ih naučiti kako se nositi sa svim životnim izazovima. Roditelji davanje ravnopravnog dostojanstva djetetu shvaćaju kao davanje potpune slobode, što je u potpunosti drugačije od onoga kakvo je bilo njihovo djetinjstvo i kako su naučili da treba odgajati djecu, pa se sve svodi na pitanje tko odlučuje i tko ima zadnju riječ ili jednostavno što je čija odgovornost. Takve borbe za moć i unutarnja previranja roditelja nikuda ne vode, osim možda narušenom odnosu s djetetom jer ni jedna strana zapravo ne dobiva ono što želi.

Što bismo onda trebali?

Trebali bismo sebe i dijete shvatiti ozbiljno. Poslušati kao što poslušamo prijatelja, njegove želje i potrebe, ozbiljno i s uvažavanjem. Nismo li svi mi to zaslužili ili nije li to naša odgovornost prema djetetu?

Da bismo nekoga shvatili ozbiljno trebamo:

  • Priznati drugome pravo na osobne želje, potrebe, iskustva, osjećaje i pravo da ih izražava
  • Pokušati vidjeti potrebe i prava druge osobe iz njegovog kuta kako bismo ga bolje razumjeli
  • Potruditi se upoznati svijet druge osobe, što voli, što joj se sviđa, a što ne…
  • Odgovarati s razumijevanjem, uvažavanjem i prihvaćanjem.

Super mi je primjer koji svi možemo zamisliti, bilo da smo roditelji ili ne – ponašanje djece u trgovini, odnosno čekanje u redu na blagajni.

Imamo dva dječaka i dvije majke (ili oca) koji strpljivo čekaju jedno vrijeme u redu na blagajni. To čekanje traje već neko vrijeme i svi polako gube strpljenje. Djeci, kao i nama odraslima, nije neki gušt stajati i čekati u redu. Meni osobno je to potpuni gubitak vremena, a ponekad osjećam da mi život klizi među prstima i da sam u to vrijeme mogla raditi nešto drugo. Evo, tako ja ponekad razmišljam kad čekam 10 – 15 minuta u redu. Kako se vi nosite s čekanjem?

Sad zamislite kako je manjem djetetu koje nema u potpunosti razvijen pojam o vremenu, koje je manje od svih oko sebe, koje ne razumije zašto se uopće čeka, zašto to toliko dugo traje, postaje mu dosadno, naporno, ne može više stajati, a kamoli stajati strpljivo i u miru pored kolica. Dijete se obraća majci, vidno frustrirano, govori da mu je dosadno i da više ne može i ne želi tu biti. Majka mu strpljivo govori nešto u smislu, još malo, sad ćemo doći na red. No to još malo nikako ne dolazi. Drugi put, dijete sve očajnije zaziva majku, vuče je za majicu, želi joj zaokupiti pažnju, traži pomoć u čekanju i smanjivanju frustracije.

Dok jedna majka, na taj drugi ili treći djetetov poziv, odgovara nestrpljivo, vidno frustrirana i ljuta, otresa se na njega govoreći mu nešto u stilu „Zar ne možeš biti strpljiv, uvijek neki problem s tobom, stani tu i mirno čekaj da dođemo na red, ne mogu ništa napraviti.“ Ta majka nije uvažila djetetove emocije, kao ni njegove potrebe, nije niti podijelila svoj dio, kako je njoj u tom redu, nije mu predložila što može napraviti da si olakša – jer dijete ne zna samo.

Druga majka odgovara strpljivije, iako je također frustrirana jer je i njoj čekanje naporno i ima još sto stvari za obaviti i ne zna hoće li sve stići onako kako je planirala. Ona odgovara ovako „Mia, meni je isto naporno čekati u redu, vjerujem da je i tebi. Prevruće je i ima previše ljudi, a mi nikako da dođemo na taj red. Imamo u kolicima puno dobrih stvari koje moramo platiti na blagajni, a ako odustanemo i odemo, nećemo ih moći odnijeti doma. To bi bila prava šteta! PRIJEDLOG ŠTO SE MOŽE: Hoćemo li zajedno pobrojati koliko je ljudi ispred nas? Što misliš da možemo raditi nakon kupnje? Vidiš li ove vrećice koje su završile na podu, hoćeš li ih uredno složiti?“ Djetetu će tako brže proći vrijeme, zaokupit će se drugim mislima i radnjama, a majci i njemu će biti lakše čekati u redu.

U ovom primjeru, majka je uvažila potrebe djeteta, razumjela je da mu je teško stajati i čekati, zapravo ne raditi ništa, objasnila mu je zašto čekaju kao i alternativu, odnosno što bi se dogodilo da odustanu od čekanja jer i to se može.

Koji vam je pristup draži?

Koji češće koristite?

Ponekad, kad kažemo da treba uvažavati želje i potrebe druge osobe mislimo da je to lako, ali i da to činimo. No, često samo mislimo da to činimo, mislimo da se nešto podrazumijeva, da dijete razumije što i zašto se događa, da bi trebalo razumjeti i da ne treba dodatno pojašnjenje. Razumijevanje, poštivanje i nuđenje svog gledišta iz kuta odrasle osobe pomažete djetetu da bolje razumije svijet oko sebe, ali i samog sebe u tom svijetu. Bez toga, teže uči, a vi još više frustrirate i narušavate odnos.

Za više inspiracije pročitajte:
Vaše kompetentno dijete, J.Juul

Iva

PS. Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
Instagram profil: @ivazaimovic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *