Kutak za roditelje Odgoj bez kontroliranja

Kako s tinejdžerima – kći želi prespavati kod dečka

Život s adolescentom, tinejdžerima, nije ni malo lagan, ali tko je rekao da će biti. Sve u svemu, ako ste do sad njegovali dobar odnos s djetetom, sad će se vidjeti pravi rezultati vašeg odgoja. Nastavite djetetu biti podrška, budite uz njega jer sad vas treba najviše, iako vas najviše odbija. Pronađite ravnotežu koja odgovara vašem djetetu, pronađite nove granice i slušajte, slušajte i slušajte!

Vidite li što se događa u primjeru ispod?

Djevojka (16 godina), upitala je majku slažu li se ona i tata da ona prespava kod svog dečka (18 godina) idući vikend.

Nemojte se zakačiti na ono prvo i najočitije misleći da djevojka pita smije li voditi ljubav. Kad razgovarate s tinejdžerima, ne skačite na prvu, stanite i razmislite što je zapravo u pozadini. I sami ste bili mladi, imali prve ljubavi, prve spolne odnose, intimne trenutke. Prisjetite ih se i prisjetite se svojih roditelja, što su oni činili, odnosno što nisu činili, a voljeli biste da jesu.

Što ona zapravo pita?

Ona ne pita može li prespavati kod dečka da bi vodili ljubav, to mogu činiti bilo kad i bilo gdje bez da roditelji nešto o tome znaju, dakle to ne mora biti za vikend, ne mora biti po noći, a isto tako može reći da spava kod prijateljice, a zapravo je kod njega. Ona pita iz dva razloga: možda želi voditi ljubav s dečkom i želi da njezini roditelji znaju za to, a želi i znati što majka misli i osjeća o tome. Želi pokazati majci tko je i želi znati što ona o njoj misli, to je ono što joj je najvažnije. Drugim riječima, ona ne treba predavanje o kontracepciji i spolno prenosivim bolestima, treba joj povratna informacija koja je jednako iskrena i osobna kao i njezin pristup. Ne kažem da razgovor i o gore navedenim stvarima nije važan, je, ali razgovor, otvoren razgovor, a ne predavanje. No, ne taj tren, ne uz to pitanje!

Majka može odgovoriti: „Ne znam što da ti kažem na to. Zapravo bih željela reći NE, nikako, znam da imaš šesnaest godina i meni se može činiti da si premlada, kao da još uvijek imaš deset godina. Možeš li pričekati još barem deset? Šalim se 😀 Ovaj tren stvarno ne znam što da ti odgovorim, rado bi porazgovarala s tvojim tatom i razmislila o tome. Što kažeš?“

Time djevojka dobiva iskren i autentičan odgovor svoje majke, bez predavanja i moraliziranja, a isto tako pokazuje otvorenost za komunikaciju, razgovor o emocijama, spolnom odnosu, seksualnosti, odnosima s mladićima i sve što ide uz to. A to je ono što tinejdžerima najviše treba.

Isto tako, majka je mogla ovako nešto odgovoriti: „Mislim da ne bi trebala, čini mi se da je još prerano da prespavaš kod njega. Znala sam da ćeš me prije ili kasnije pitati jer vidim da ti je taj dečko jako drag. No, on nije dečko s kojim bi te ja voljela vidjeti. Ne govorim ti da ja o tome odlučujem, možeš se viđati s kim želiš, ali ako mene pitaš i želiš moje mišljenje, ovo je moj odgovor na to.“

Ovaj odgovor je isto tako iskren, otvoren i autentičan te poziva na komunikaciju. Majka vidi i priznaje potrebe i želje svoje kćeri, ne napada i ne naređuje što i kako bi njezina kćer trebala, ali daje svoje mišljenje kao roditelj.

Upotreba takve, osobne, povratne informacije, pokazuje tinejdžerima da i drugi ljudi imaju svoje stavove, razmišljanja, način na koji vide i doživljavaju svijet oko sebe te da oni nisu centar svijeta po kojem se svi ravnaju. Tako uče poštovati svoje i tuđe granice i stavove.

Još jedan dobar izbor je ubaciti i pitanje što ona misli o tome, npr. „Ne znam što da ti kažem, ja mislim …, a kako se to tebi čini? Brine li te nešto oko toga? Želiš li o nečemu porazgovarati?“ Ta pitanja možete ubaciti uvijek i svugdje i zaista poslušati odgovor tinejdžera, mogli biste se iznenaditi oštroumnošću i iskrenim odgovorom. Kad pitaju jer žele nešto napraviti može vam se činiti kao da ih to uopće ne brine, zapravo je moguće da im se puno toga mota glavom. O tome biste mogli otvoreno porazgovarati kad oni već sami nude sadržaj. Pritom je važno ne osuđivati i iskreno odgovarati na njihova pitanja, bez onog „što bi trebao/la reći, kako bi dobar roditelj odgovorio na to, što će drugi reći“ i sličnog. Dobro je pripremiti se na takve razgovore, dogovoriti s partnerom neka zajednička stajališta kad dođe vrijeme za takva pitanja.

I uvijek se prisjećajte da su to vaša djeca, ali da postaju odrasli ljudi, promjena koja nikome nije laka, ni vama niti tinejdžerima. Prisjetite se sebe u tim godinama, kakvi ste bili, što vam je bilo važno i zašto, kakve roditelje ste u tim trenucima željeli i možete li vi sad biti takvi za svoje dijete.

Iva

PS. Zaprati me na društvenim mrežama:
FB stranica: Iva Zaimović
Instagram profil: @ivazaimovic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *