Htjela si dijete, sad se sama brini o njemu. Što se žališ?
Briga o djetetu je najvažnija, kako ne znaš što treba napraviti?
Koliko puta sam ovo čula od svojih klijentica. Nebrojeno puta! To su im upućivale mame, svekrve, šogorice, susjede, kolegice… Najčešće žene. I to žene koje su ujedno i majke. Isto tako je to bio i osjećaj koji je mene pratio, iako mi to nikad nitko izravno nije rekao.
Nisam znala od kud je došao taj osjećaj, od kud su došle takve misli. Moguće da sam ih već nekad čula i zapamtila, a na početku majčinstva mi se podsvjesno i ušuljalo u misli.
Sjećam se jednog sunčanog prijepodneva. Sjedila sam na klupici dok je Livia spavala u kolicima, ciljano sam tad izlazila van kako bih u miru čitala knjigu ili slušala neki podcast na početku proljeća. Bježala sam iz kuće jer mi je bilo zamorno i teško s malom bebom biti stalno u istim prostorijama. Osjećala sam da me ta kuća guši, da se zidovi smanjuju svakim danom sve više. Često sam odbojavala do trenutka kad bi mogle ići van u šetnju, tako naštimano. Livia je bila premala za odlazak u park, ali voljela je kolica i nosiljke. Pa sam kombinirala.
To su šetnje u kojima sam se prvo osjećala kao najgora mama na svijetu, mislila sam da nešto nije u redu sa mnom kad želim i čekam da moje dijete zaspi kako bi ja mogla slušati svoje misli u miru, kako bi se mogla posložiti, pronaći neki svoj put. Briga o tom malenom biću je okupirala i diktirala cijelom mojom svakodnevicom, a priznajem da sam se na početku pomalo osjećala kao njegova žrtva.
Bila je stalno sa mnom, stalno u mojoj blizini. I tako sam se osjećala da mi je teško doći do sebe same kad nikad zapravo nisam bila sama. Spavala je uz mene, jela uz mene, dojila sam ju, preskidala, šetala. Tuširala sam se sama i najčešće odlazila na wc sama. No, sve ostalo, tu je bila ona.
Daleko od toga da nisam imala potrebu dotaknuti je i držati čim bismo se pustile. No, trebala sam i neki svoj mir. Introvertirana sam osoba koja treba samoću kako bi napunila svoje baterije. Sad vidiš gdje sve ovo ide. Kako da napunim svoje baterije kad nikad nisam bila sama.
I tu sam onda naišla i na komentare na društvenim mrežama na kojima se osuđuju mame koje dijete daju na čuvanje baki kako bi one pročitale par stanica knjige ili napravile nešto slično samo za sebe. Mene je mučila krivnja jer sam nekad znala reći da idem spavati, a zapravo sam čitala i pisala, kreirala. I to je punilo moje baterije više nego bilo kakvo spavanje.
No, bojala sam se osuda. Svaki put mi je zaiskrila misao “htjela si dijete, evo ti ga sada”.
Imala sam i različita očekivanja od majčinstva. Zapravo ne znamo koliko je tu toga u pozadini. Imati dijete nije samo eto, imaš dijete i dobro. Imati dijete ponekad znači izgubiti, pa ponovo pronaći sebe. Imati dijete znači da za sebe misliš da si najgora mama, a onda radiš na tome jer takve misli ne rade nikakvo dobro za tebe. Pa zaključiš da si dovoljno dobra mama, najbolja mama koju tvoje dijete treba. Briga o djetetu znači i briga o sebi. Jedno bez drugoga jednostavno ne ide.
A teško je. I predivno u isto vrijeme. Kako to može biti istina? Nekako kad razmišljam o životu, moguće da je tako samo u majčinstvu. Ili imaš još neki primjer? Ako da, ostavi mi komentar i nastavimo pričati o ovoj temi.
Prijateljica i kolegica je jednom rekla drugoj, “on tebe toliko voli da se ne želi odvojiti od tebe” .
I da, bila je toliko u pravu i to je rečenica koje se sjetim svaki put kad mi je teško. Ona mene toliko voli da želi biti u mojoj blizini, želi da je nosim, želi zaspati uz mene jer se uz mene osjeća sigurno i voljeno. I koliko je to predivno. To je nešto što nadilazi sve moje ideje i očekivanja od majčinstva. To je cijela poanta majčinstva. Cjelokupna briga o dobrobiti za jedno maleno živo biće! Stvoriti uvjete da se dijete osjeća sigurno i voljeno. U takvom okruženju raste, pokušava, griješi, uspjeva, uči, snalazi se.
I to je okruženje koje moraš iskoristiti i za sebe. Potruditi se naučiti kako to okruženje može biti sigurno i za tebe. Da i ti možeš rasti, eksperimentirati, griješiti i uspijevati. Puniti baterije. Pronaći svoj put kroz majčinstvo. Jer stara ti više ne postoji. Tu je negdje duboko u tebi, ali na površini si mama tom djetetu.
U riječ mama stane bezbroj poduloga zato to i je tako dubok odnos.
U tu ulogu mame dala si toliko toga. Pa i svoj život. Ulog je prevelik da bi odustala – od sebe.