Trudnoća vrlo lako može biti period preplavljujućih, intenzivnih emocija. Različiti osjećaji se mogu pojavljivati, pojačavati i smanjivati ovisno o periodu u kojem se nalaziš. Želim naglasiti da su sve emocije koje osjećamo tu s razlogom, nešto nam žele reći, a mi ih trebamo dobro znati slušati, što ponekad nije lagano.
Možda ćeš se posebno čudno osjećati u prvoj trudnoći jer tek tada ništa ne znamo iskustveno, samo preko priča drugih žena, no, svaka sljedeća trudnoća može biti jednako tako preplavljujuća jer misliš da nešto znaš, a opet ne znaš neke nove stvari. Iskustvo je tu, no iskustvo prve trudnoće nije jednako iskustvo druge.
Pobliže ću objasniti zašto je trudnoća period miksa različitih emocija, posebno neizvjesnosti, uzbuđenja i straha.
TRUDNOĆA KAO PERIOD NEIZVJESNOSTI
Trudnoći i postpartumu svjedoci smo odmalena, slušamo priče o tome kako je biti trudna, dojiti, ne spavati, brinuti o bebi, odgajati, što je dobro, a što nije. Kasnije kako odrastamo, naša generacija žena postaju trudnice i majke pa slušamo njihove priče s kojima smo povezanije prije nego i same postanemo mame.
Sve se to slaže u neke naše slike u glavama pomoću kojih kreiramo očekivanja kako će izgledati naša trudnoća, kakav porod ćemo imati, koje moguće probleme predviđamo ili očekujemo da ćemo izbjeći jer smo posrednim iskustvom naučile na tuđim greškama.
No, to su sve samo posredna iskustva, samo ono što smo slušale, a ne znamo kako je to zaista biti u toj koži, s našim vjerovanjima, s našim prijašnjim iskustvima, s našom mrežom podrške. Zapravo ništa ne znamo i uhvati nas potreba da što više toga naučimo, da sve znamo, da se što bolje pripremimo kako bismo sve dobro odradile. Poznato?
I sama, iako socijalna pedagoginja i edukantica psihoterapije, uhvatio me taj fenomen gniježdenja u kojem sam prikupljala što je više moguće informacija kako o trudnoći i može li stres oštetiti bebu u trbuhu jer sam u prvoj trudnoći doživjela velike potrese u Zagrebu 2020. kao i korona krizu te sam se i sama zarazila koronom u visokom stadiju trudnoće. Tu sam naučila da posteljica itekako ima više zadaća, a jedna od njih je štititi plod od vanjskih utjecaja poput stresa.
Kao što vidiš manje sam u tom periodu pripremala prostor, iako je došao i taj period panike da nemamo apsolutno ništa za bebu i da se moramo pripremiti, kupiti opremu i robicu, više sam se bavila pripremom sebe, svoje glave i organizacije postpartuma.
Trudnoća je period neizvjesnosti, iako se hranimo mnoštvom informacija i hvalevrijedno se educiramo bez obzira na naša prijašnja znanja, vještine i iskustvo jer se BOJIMO neizvjesnosti. Ne volimo ne znati što nas čeka, a tražeći informacije i pripremajući se umanjujemo taj strah od neizvjesnosti i imamo prividan osjećaj kontrole.
Zašto kažem prividan? Trudnoća, kao i cijeli naš život nema uputstva za upotrebu, ne znamo kako će se sve odvijati, ne znamo kako će naše tijelo reagirati na stanje koje zaista je drugo stanje, kako će odraditi porod i koliko će naša glava biti od pomoći.
Kroz život smo se poprilično dobro naviknuli da je život neizvjestan, no ipak volimo vjerovati da imamo apsolutnu kontrolu nad njim. Kad sve ide po planu vjerujemo da je to tako, da smo mi ti moćni upravitelji i držimo konce u svojim rukama. Međutim, kad krene krivo, kad se nešto neplanirano dogodi, kad pogriješimo, krenemo vjerovati da ipak nemamo kontrolu nad svojim životom te za svoje ponašanje krivimo nešto izvan sebe, odnosno druge ljude i okolnosti u kojima jesmo.
Zapravo je život uvijek neizvjestan. Mi smo ti koji i u periodu trudnoće to prihvaćamo ili ne, te vjerujemo sebi da imamo konce u svojim rukama što god da se dogodi u idućem trenutku. Da, lakše je tražiti vanjske uzroke i vrlo nam je bitno znati kakav utjecaj na nas ima nešto izvana, ali tu ne staje cijela priča.
TRUDNOĆA KAO PERIOD UZBUĐENJA
Trudnoća bi trebala biti period ljubavi i uzbuđenja, posebno ako se dogovorimo da pričamo o željenim trudnoćama sa željenim partnerima. Čak i kad je takav scenarij naš, ne mora značiti da smo samo uzbuđene, puno je tu svega, ali ona doza neizvjesnosti o kojoj si čitala gore, doprinosi upravo većem uzbuđenju.
Tijekom prve trudnoće razmišljamo o mnogim stvarima, ali nemamo iskustvo stvarne brige za sebe i dijete, kao ni težine svega toga zajedno i uzbuđenje je zapravo veće. I mora tako biti, ono nas hrani, pomaže tijelu izlučiti sve one dobre hormone kako bismo se osjećale bolje čak i kad nas sve boli, čak i kad smo ukočene, ne možemo pronaći dobar i udoban položaj, ne možemo dugo sjediti niti stajati, moramo često na wc ili imamo poteškoća sa spavanjem. U svim tim trenucima, kao i onima koje nisam nabrojala nam pomaže upravo to uzbuđenje jer ćemo dobiti bebu koja će promijeniti naš život do neslućenih razmjera bilo da je to prva, druga ili treća, četvrta beba. Ne znamo kako će to točno izgledati i uzbuđene smo.
Preplavi nas osjećaj nježnosti, dragosti, ljubavi, topline.
TRUDNOĆA KAO PERIOD STRAHA
Upravo osjećaj neizvjesnosti, kao i uzbuđenja može dovesti i do osjećaja straha. Zaista ne znamo kako će trudnoća i porod proteći pa se, kao što sam rekla, želimo informirati. No, čitajući iskustva drugih žena, posebno na društvenim mrežama, prikupljamo samo njihove priče, priče koje nisu naše.
Pa tako, osim onih lijepih, čitamo sve i svašta i ne bih rekla da ne trebamo čitati, dapače kad sam pisala Vodič kroz majčinstvo imala sam na umu što sve želim reći jednoj mami u postpartumu, no ovdje govorim o pričama s tužnim krajem i iskustvima koje ne bih poželjela nikome. Ovdje govorim o onim najdubljim brigama koje se bojimo i pomisliti jer svima nam kad-tad u onaj zadnji kutak mozga dođe misao, što ako se nešto dogodi, što ako bude nešto sa mnom ili bebom, što ako neću moći, što ako završim na carskom rezu, što ako…
Znam da sada imaš i svoj što ako.
Tu je ta neizvjesnost u svom korijenu. Često brinemo unaprijed, često brinemo zbog scenarija koji se nikada neće dogoditi, ali kad brinemo stvaramo si prividnu kontrolu nad svojim životom dajeći si tu sigurnost koja nam toliko treba. Rekla bih da tražimo na krivom mjestu.
Nikad nećemo pokriti sve scenarije niti trebamo.
Nikad nećemo naći sva prava rješenja unaprijed.
Nikad zapravo ne znamo kako ćemo se mi nositi s preprekom koja može doći pred nas sve dok zaista ne dođe.
Znam da je ovo koliko oslobađajuće toliko je i zastrašujuće. I ne, ne znači da nemamo konce svog života u svojim rukama.
Znači da ih apsolutno imamo, ali ne onako kako smo do sad mislile da imamo.
Konci su u rukama jer smo mi te koje u svim okolnostima koje dođu svjesno odlučujemo kako ćemo vidjeti te okolnosti i kako ćemo se ponašati.
Za kraj želim reći da trudnoća nije bolest, ali moramo prihvatiti da je drugo stanje, prihvatiti, osvijestiti i osvještavati druge. Čak i kad misliš da ništa ne radiš cijeli dan – tvoje tijelo crpi tvoju energiju kako bi napravilo novo živo biće. Nije li to genijalno!
Zato, ako se osjećaš iscrpljeno, a ništa nisi radila, sjeti se što sve tvoje tijelo radi i odmori, uspori, osvijesti.
Zbog toga svega pokrenula sam čak dva projekta 🙂
Sve o projektu “Podržana u majčinstvu” možeš čitati OVDJE , a ako si mama i poduzetnica koja radi s drugim majkama u nekom obliku i želiš sudjelovati, pošalji mi mail na ivavzaimovic.com.hr.
Sve o projektu “Nevidljiva snaga majčinstva” – USKORO 😉
FOTO: Kristina Samardžić – FOTINA, Instagram profil: @fotina.photography
Šaljem ti zagrljaje,
Iva 🙂
Ostanimo povezane:
Instagram profil: @mamanijesamomama
Newsletter lista za sve pogodnosti i prva otvorena mjesra za podršku – PRETPLATI SE!