Majčinstvo može biti vjetar u leđa ili kamen spoticanja – razlika je u našem gledanju na okolnosti u kojima jesmo. Život nam ne servira samo lijepe okolnosti, nego i izazovne, teške, zahtjevne – u kojima plivamo kako najbolje znamo. Jedno od takvih je majčinstvo i naša uloga mame.
Moja priča je iskrena priča koju želim podijeliti s tobom i svijetom oko sebe. Jer ne želim biti NEVIDLJIVA. Želim svima poslati poruku koliko majčinstvo može biti snažno i koliko svaka zadovoljna, sretna i ispunjena majka može dati svojoj zajednici.
Koliko puta si ti poželjela nešto i osjetila u sebi da želiš nešto poduzeti, zakoračiti u nepoznato, izboriti se za sebe, progovoriti, preuzeti inicijativu, ali nisi.
Nisi napravila apsolutno ništa. Jer te bilo strah, jer si mislila da nisi dovoljno dobra za to, jer si putem naučila šutjeti i prilagoditi svoje ideje i mišljenje većini, jer si željela pripadati (a u tome nema ništa loše) nekom određenom društvu ili zajednici, nisi se željela isticati.
Jesi li nakon toga bila zadovoljna?
Ili nesretna opet si nabacujući tonu krivnje jer nisi progovorila? Jer si ostala nevidljiva?
Sve znam. I sve razumijem. Kao što sam i na početku rekla, sama sam prečesto bila na toj strani, nisam vjerovala u sebe u svoju vrijednost, ali i to da zaslužujem nešto drugačije. Intenzivnim radom na sebi to se mijenja, ali rad zahtjeva nova iskustva iz kojih uzimamo lekcije i kreiramo nove puteve u našem mozgu. Svjesno poduzimajući DRUGAČIJE korake. I to nije lagano. Stari obrasci imaju bolje utabane puteve, lakše je sakriti se, ne isticati se, zaštititi se.
I onda postaneš mama.
I onda se na tebi svali bujica puna najrazličitijih emocija, briga, pitanja, strahova, krivnje. Jel se i tebi to dogodilo?
I o tome svemu vjerojatno ne progovaraš jer se želiš uklopiti, a o tome malo tko priča. Malo tko iskreno i realno progovara o majčinstvu, o svemu što ono donosi i odnosi, a još manje, malo tko ne progovara o svemu iz žrtvovanja.
Skrivaš se iza toga da ne želiš zeznuti svoju djecu i gledaš što rade druge mame.
Iako već misliš da si sve upropastila.
Hajde da ti ispričam svoj put i zašto je on značajan za sve što radim danas, samo tri godine kasnije.
Jesi spremna?
2020. gledala sam na sebe kao (pre)mladu stručnjakinju u području mentalnog zdravlja i problema u ponašanju te sam, vodeći se idejom pomaganja ljudima, kreirala svoju web stranicu zaimovic.com.hr i društvene mreže sa svojim imenom i prezimenom. Totalno inovativno i kreativno, zar ne?
No, tada nisam znala što točno radim, niti kako da sve što znam prenesem dalje. Nisam znala koje lekcije bi mogle biti nekome inspiracija, motivacija za promjenu, iz čega mogu nešto vrijedno za sebe čuti i krenuti u neku primjenu toga. Tada sam vjerovala da sam ja ta koja igra glavnu ulogu u tuđim promjenama. Misliš li i ti da ako kažeš nešto na točno određeni način da će to rezultirati promjenom ponašanja kod druge strane? Vjeruj mi, prejednostavno da bi bilo istinito 😀
A ja sam učila o razumijevanju svog ponašanja kako bih bolje razumjela tuđe ponašanje, a proces promjene uvjerenja nikad ne prestaje. Isprobavala sam, plivala sam, igrala sam se i najvažnije od svega – zabavljala sam se dijeleći ono što u tom trenutku znam.
Tada sam maštala da radim nešto svoje, da imam posao po svom i zapravo sam planirala otvoriti obrt 2027. Vjerovala sam da prije te godine neću biti dovoljno dobra, da moje znanje i iskustvo ne vrijedi pokretanja vlastitog posla.
Je li ti i ovo poznato? Možda upravo sada nemaš snage tražiti drugačije i bolje uvjete na poslu ili pak promijeniti posao, možda misliš da nisi dovoljno konkurentna, da ne znaš dovoljno, da ima boljih od tebe.
Reći ću ti samo da NISI JEDINA.
2021. rodila sam svoju djevojčicu. Taj period postpartuma, boravka na porodiljnom dopustu za mene je bila točka prekretnica u kojoj sam shvatila da nema boljeg trenutka od onoga u kojem sada jesmo.
Za BILO ŠTO.
Moja me djevojčica iz dana u dan učila da svoj život, svoje želje, svoje snove i svoje potrebe ne treba stavljati NA ČEKANJE.
Postupno sam razmišljala o majčinstvu koje je sada zaista dijelom moje priče (a ne nešto o čemu čitam i slušam), što je u meni pokrenulo, što je izokrenulo, a što je unaprijedilo. Jer moj put kroz majčinstvo nije bio lagan. Nakon bolnog, teškog i dugog poroda stigla je beba o kojoj sam se trebala brinuti, a jedva sam brinula o sebi, fizički i psihički.
Stari načini funkcioniranja nisu funkcionirali u novim okolnostima. A ja sam se borila strpati ih u novi život, jer je to najbolje što sam tada znala, kako su mi govorili. U principu sve je to trebalo prihvatiti kao takvo, da je moj život gotov i da sam sada mama. A ja sam se borila s tom idejom, ali nisam pronalazila vlastitu.
Moje tijelo je trebalo zacijeliti, a moje srce se borilo sa puno različitih emocija, moja glava s puno previše briga za koje sam tek kasnije shvatila da su u potpunosti normalne i da je sa mnom sve u redu (tada sam bila najgora mama). Koliko puta si ti pomislila da nešto nije u redu s tobom?
Najveći katapult u mom životu je bilo neprihvaćanje očekivanja našeg patrijarhalnog društva. Neprihvaćanje da sada kad sam rodila moram biti samo mama. Da cijeli svoj život (ili veći dio) moram staviti po strani. Osjećala sam veliku krivnju jer sam mislila da ne uživam u majčinstvu „dovoljno“ ili pak „jednako kao sve mame“, a najgore od svega je što nisam mislila da je moje dijete „moj cijeli svemir/svijet“. Da, osjećala sam se kao potpuna nemajka, a u isto vrijeme suosjećala sa svim ženama koje su odškrinule vrata toj VIDLJIVOSTI MAJČINSTVA I PROGOVORILE.
Put mog zacjeljivanja trajao je oko pola godine (nekome puno, nekome malo) upravo zbog godina uloženog vremena u rad na sebi i poznavanje sebe, ljudskog ponašanja i od kuda ono dolazi, ali i ponajprije zbog podrške moje obitelji i mog muža.
Učila sam o sebi na jedan drugačiji način, kroz jednu drugačiju ulogu. Ulogu mame koju sam svjesno odabrala i koju sam odlučila „igrati“ po svojim pravilima. Ne tuđim. Svojim.
2022. godina je bila godina mog oslobođenja. Dijelila sam sve na društvenim mrežama.
Tražila sam svoje žene, a u isto vrijeme spontano kreirala svoju zajednicu žena koje vjeruju da mogu imati više od majčinstva, koje su osjećale da je biti mama samo jedna od jako važnih uloga u njihovom životu, ali su se sramile i bojale išta reći, bojale su se osuda. Također su osjećale veliku krivnju i nepripadanje većini mama s kojima su bile u nekom kontaktu.
Otvoreno sam pričala o svojim upitnicima iznad glave, naučenim lekcijama, borbama, brigama, strahovima i kako sam ih savladavala.
Jesi li i ti jedna od onih koje od početka prate moju priču?
2023. je bila godina kad sam ja procvjetala. Kad sam se oslobodila svih okova moranja i trebanja, ne samo u majčinstvu nego u svim segmentima života. Kad sam se sve više okruživala ženama koje me razumiju, podržavaju i ohrabruju na mojem putu, u isto vrijeme sam ja to radila za svoje divne klijentice – žene, mame, poduzetnice, partnerice, prijateljice, lavice, kreatorice, trenerice, voditeljice. Prvenstveno žene koje žele jasnoću i balans u svojem životu i mirnoću u svim svojim ulogama. I znaju da je to moguće, ali ne znaju kako. Možda pomalo misliš da to nije moguće za tebe.
Majčinstvo ima potencijal svim majkama dati nevjerojatnu snagu, motivaciju, hrabrost i rekla bih onaj zadnji poguranac u ono što želimo.
Moje klijentice misle da zato jer žele biti bolje mame rade na sebi, brinu o sebi, unaprjeđuju partnerski odnos, u suštini ne žele zeznuti svoju djecu. Prepoznaješ se?
I to je nevidljiva snaga majčinstva. Želimo biti dobar utjecaj našoj djeci, želimo biti najbolji mogući primjer za njih, želimo im prenositi dobre poruke, važne životne lekcije, biti tu za njih na nekom drugačijem nivou, na drugačiji način od onoga što smo mi imale u svom djetinjstvu.
I tu negdje krenemo razumijevati da ne možemo odgajati djecu bez da radimo na sebi – na upravljanju svojim ponašanjem. Jer roditeljstvo je rad na sebi, a ne rad na djetetu.
Čvrsto vjerujem da kad je mama dobro, cijela obitelj je dobro. Žena je stup obitelji koji drži tu obitelj na okupu. A ne može biti čvrst stup ako nema čvrstu podlogu na kojoj stoji. Ta podloga predstavlja podršku i uvjerenja na kojima živi. Kao žrtva svog života i društva kojem pripada ili kao gospodarica svog života. Naravno, sigurno ti je prva pomisao da ti nisi žrtva svog života, no što govore tvoje misli, na što ukazuje tvoje ponašanje?
Ja vjerujem da svi mi upravljamo svojim životom, no ponekad nismo najzadovoljniji kako to činimo. Iz tog nezadovoljstva kreće promjena. Ne kad je dobro, nego kad nam je teško. Kad nam je dovoljno teško da se jednostavno moramo mijenjati u nekom smjeru.
Mnogim ženama se to događa najviše kroz ulogu mame, u trudnoći, u postpartumu i kroz izazove odgajanja djeteta spoznajući svoju ulogu u tom procesu.
Vjerujem da Žena predstavlja hrabrost, snagu, borbu za svoju obitelj u obliku ljepote, nježnosti i odvažnosti koja prkosi ovom vremenu i društvu u kojem jesmo.
Društvu koje još dovoljno jasno i duboko ne vidi snagu svake majke, svake žene koja hrabro korača iako ponekad ne zna što slijedi iza tih koraka. Društvo ne vidi snagu svake žene koja se bori za sebe, za svoje mjesto pod suncem, za vidljivost i razumijevanje.
Za svoj jedinstven put kroz majčinstvo.
Majčinstvo je toliko posebno, ali biti mama nije lagano, rekla bih da je to najzahtjevnija životna uloga koju možemo imati. U koju zapravo ne ulazimo svjesno jer ne znamo što nas čeka s druge strane, nadamo se da će biti dobro, da ćemo se snaći, ali ju svjesno odabiremo.
I mislimo da moramo sve same i da smo same. Utišavamo se. Ukalupljujemo sa željom pripadanja većini. U strahu. U krivnji. Iako je put svake žene kroz njezino majčinstvo jedinstven i autentičan, slične smo na toliko razina.
S mislima o sebi tada i sada, s mislima o svakoj mami koja se osjeća nevidljivo kreirala sam projekt „(Ne)vidljiva snaga majčinstva“ kojim želim društvu poslati snažnu poruku – majčinstvo je sveprožimajuća uloga koja mora postati vidljivija, čije SVE nijanse moraju postati vidljivije i jasnije.
„(Ne)vidljiva snaga majčinstva“ je za svaku majku koja želi poslati snažnu poruku društvu o sebi i svojem majčinstvu. Uz svoju priču i fotografije koje će vrijediti više od 1000 riječi. Fotografije koje će ta majka napokon imati u svom albumu uz bezbroj fotografija svoje djece. Fotografije koje će pokazati sve nijanse ljepote, hrabrosti, nježnosti, ustrajnosti, snage, odvažnosti.
Želim pozvati sve koji žele znati više o projektu i sudjelovati u njemu da me kontaktiraju putem e-maila: iva@zaimovic.com.hr.
Za praćenje tijeka samog projekta pozivam vas na praćenje mog weba: MAMA NIJE SAMO MAMA – Iva Zaimović (Osnažena) (zaimovic.com.hr) i Instagram profila @mamanijesamomama, a divnu fotografkinju, suradnicu na projektu Kristinu Samardžić zapratite na njezinom profilu @fotina.photography (https://www.instagram.com/fotina.photography/)
Veselim se svemu ogromnom što dolazi jer promjena je neizbježna.