– Podržana u majčinstvu: Priprema za porod
Priprema za porod je posao, fizičke i psihološke prirode. Ponekad nam se čini da je bolje ništa ne znati i krenuti u porod “neopterećena”, sumnjam da ako ovo čitaš možeš tek tako otići na jedan od najvažnijih događaja u svom životu. Čvrsto vjerujem da je bitno pripremiti se, koliko god možemo, na sve događaje koji su nam važni.
Upravo zato je nastao projekt “Podržana u majčinstvu”, a kroz prve intervjue bavimo se pripremom za porod. Ovaj put razgovarala sam s Margaretom Matenda, predškolskom pedagoginjom i edukanticom psihoterapije. Evo što kaže o sebi na samom početku:
“S plusićem na testu došla je odluka o preseljenju iz Zagreba u kuću nasuprot štale s konjima s kojima je odrasla. Željela sam da moje dijete odrasta povezan s prirodom koliko je to najviše moguće unutar ovog užurbanog tempa današnjeg načina života.
Ako se trebam opisati kroz uloge, onda sam supruga i majka, kćer, sestra, prijateljica, poduzetnica, psihoterapeutkinja pod supervizijom, predškolska pedagoginja, (su)autorica edukacija, vrtlarica i još mnogo, mnogo toga.
Po prirodi sam ekstrovert, ali beskrajno uživam u trenucima u kojima sam sama i sve ih češće tražim za sebe. Kroz majčinstvo sam naučila da najbolje mogu pobrinuti za sinove potrebe, tek kada pobrinem za svoje. U slobodno vrijeme družim se s dragim ljudima, sadim vrt, čitam, gledam filmove i treniram.”
Bacimo se i na intervju u nastavku 🙂
- Možeš li mi reći nešto više o sebi, čime se baviš i kako? Koji ti je najdraži dio posla i je li to sama priprema za porod?
Hvala ti Iva na prilici da me tvoja publika pobliže upozna. Ja sam Margareta i stojim iza brenda “Snaga poroda” zajedno s Goranom, koji je specijalist ginekologije s dugogodišnjim iskustvom. Zapravo je cijela priča sa Snagom poroda krenula daleko prije naše prve objave na Instagramu. Svoj porod sam dočekala potpuno spremna i iako je bio induciran zbog moje dijagnoze, bio je prekrasno i osnažujuće iskustvo.
Moram ti priznati da sam period postpartuma shvatila poprilično neozbiljno i potpuno nespremna. I poprilično sam sigurna da nisam imala svijest o tome što mi se događa i potražila pomoć svoje psihoterapeutkinje da bi vrlo vjerojatno razvila postporođajnu depresiju. Mjesecima nakon sam se počela pitati “A što je sa ženama koje nemaju sve resurse koje sam ja imala??” i tako je počela nastajati ideja o cjelovitoj edukaciji pripreme za porod, ali i postpartum. Goran i ja smo u tom trenutku bili potpuni stranci i moram priznati da mi nije bilo niti malo svejedno kada sam ga pozvala na kavu i predložila mu svoju ideju. Jedva da sam dovršila misao, a “Da!” s njegove strane je bilo izrečeno. Kada gledam to sve s odmakom nisam sigurna jesmo li bili hrabri ili ludi upustiti se u ovako velik projekt kao potpuni neznanci, hahaha. Sretna sam, da smo ipak uspjeli realizirati zamisao i doslovno svaki put kada nam neka naša trudnica pošalje svoje iskustvo s poroda, ja plačem od sreće i zahvalnosti što smo bili njeni suputnici na tom toliko važnom putovanju.
Kao najdraži dio posla bih svakako izdvojila direktni rad s klijenticama kada vidim koliko su sposobne za velika postignuća i pomake u kratkom periodu. Ponekad je dovoljna samo jedna osoba koja ima povjerenja u njih, da bi sva snaga koju imaju izašla na površinu.
2. Što bi preporučila kod pripreme za porod, na koji način se trudnica može pripremiti, na što sve treba obratiti pozornost, kako si olakšati period čekanja na porod?
Zadnji tjedni trudnoće zaista znaju biti izuzetno iscrpljujući zato što je prvenstveno kvaliteta sna narušena pa onda sve ostalo pada poput domino efekta. Komentari okoline poput “Još si u komadu!” zaista ne pomažu i nestrpljenje raste svakim danom.
Veoma je važno pratiti broj pokreta bebe u danu i sve znakove tijela koji ti govore da usporiš. Većina nas ima snažnu potrebu sve pripremiti, oprati, staviti na svoje mjesto i detaljno izribati kuću, ali to je ono što ti u tom periodu najmanje treba.
U tim zadnjim danima je potrebno što više se povezivati sa sobom i slušati što je tijelu potrebno, podržati ga u tome da se beba što bolje namjesti. Zapravo, dati signal tijelu da si spremna i da je sigurno za bebu da dođe na ovaj svijet. Mi žene smo toliko moćne i ne smijemo prvenstveno same sebi oduzeti priliku da tijelo napravi ono što zna – rodi.
3. Kako se trudnica može mentalno pripremati za porod, o čemu se sve treba informirati?
Goran je jednom jako lijepo opisao kako su emocionalna i mentalna priprema kao ljepilo cijelog ovog fiziološkog dijela. Naravno da je jako važno znati koje su faze poroda, kako potaknuti porod, koja intervencija ima kakve posljedice; ali ukoliko ne postoji emocionalna i mentalna spremnost i stabilnost onda je to sve pomalo nevažno.
Probaj se sjetiti neke situacije važnog ispita za kojeg si se zaista pripremala, ali uslijed tog stresa kada si došla odgovarati jednostavno se ničega nisi mogla prisjetiti u tom trenutku. Naše misli i emocije nisu odvojene od naše fiziologije i imaju itekakav utjecaj. Pogotovo u porodu kojeg vode hormoni, a za njihovo lučenje je iznimno važno da se rodilja osjeća sigurno i opušteno. Zato u našoj edukaciji Spremna za porod u velikom dijelu pričam o razumijevanju ponašanja i kako na koji aspekt možemo utjecati.
Imam potpuno povjerenje u sposobnost ženskog tijela da rodi, ali porod zahtjeva jako puno povezanosti sa svojim tijelom, puštanja kontrole, otpuštanja, strpljenja i povjerenja. I ako to nije nešto što prakticiramo u svakodnevici, teško je očekivati da će sve to postojati u trenutku kada porod započne.
Zato je toliko važno proći cjelovitu pripremu! I uvijek kažemo našim trudnicama da je važno da znaju ovaj dio o kojem Goran kao ginekolog govori kako bi imale što jasniju sliku što u svom porodu žele, a što ne žele; ali moj dio trebaju proći više puta – što kroz lekcije, što kroz konkretne vježbe i tehnike kako bi to zaista integrirale do trenutka samog poroda.
4. Kako smanjiti strah i anksioznost kod pripreme za porod i za vrijeme samog poroda, posebno ako prošli porod nije prošao onako kako je željela?
Iskustvo mi govori da su negativna iskustva s prethodnog poroda proizašla iz nespremnosti za sve ono što porod donosi. Čak i roditelje koje su imale podržavajuć tim u rađaonici, brz i lak porod, imaju negativno iskustvo poroda zato što nisu znale što ih sve čeka i koliko intenzivno iskustvo porod jest.
Kada smo stvarali edukaciju, Goran i ja smo imali ideju da će ju kupovati prvorotke stoga nas je iznenadila količina drugorotki koje kupuju. Kada ih pitamo kako to da su se odlučile na kupnju edukacije, odgovor najčešće zvuči ovako; “Tek sam sada svjesna koliko je važno da sam ja spremna za porod.”
Prorađivanje iskustva s prethodnog poroda je isto tako nužno, kao i osvještavanje da je svaka trudnoća i svaki porod posve individualan i da može biti potpuno drugačiji od prethodnog. Porod zaista je nepredvidiv, ali priprema nije.
5. Zagovaraš li plan poroda i na koji način ga napraviti i predati na porodu tako da ga se ozbiljno prihvati? O čemu voditi računa?
Svakako sam za plan poroda, ali plan poroda koji odražava želje trudnice, a ne neku šprancu koja je skinuta s Interneta. Da bi trudnica napisala plan poroda koji će zaista biti u skladu s njom, nužno je da zna kakav porod želi odnosno što koje intervencije podrazumijevaju, što to znači za povezivanje s bebom i uspostavljanje dojenja. Važno je da zna koje su tehnike opuštanja u porodu, ukoliko se odluči na prirodni porod bez intervencija. Nužno je da zna kada smije, a kada nikako ne bi smjela odbiti neku intervenciju.
To su sve neke “sitnice” o kojima ne razmišljamo, ali itekako su bitne u porodu i neke odluke su nepovratne. Ne postoji “Ja bi samo malo epiduralne.”. Malo epiduralne sa sobom nosi i drip i čitav niz intervencija i važno je da je rodilja toga svjesna kada donosi odluku za sebe i za svoju bebu.
Smatram da nije dovoljno plan poroda samo donijeti na porod nego pri samom dolasku u bolnicu na preglede u 36tt kako bi zdravstveno osoblje bilo upoznato, ali i kako bi rodilja dobila povratnu informaciju što je moguće, a što nije u tom rodilištu.
Nikako ne smijemo zaboraviti da najbliže rodilište ne treba biti jedini izbor u kojem ćeš roditi svoju bebu.
6. Što rodilja može napraviti za sebe ako porod nije prošao onako kako je ona željela i svoje iskustvo tumači kao traumatsko?
U našem društvu se i dalje poprilično normalizira da je “živa i zdrava beba” jedini kriterij uspješnog poroda. Naravno da je to najvažniji ishod, ali apsolutno je važno i kako je mama! Jer, (emocionalna) trauma koja je nastala na porodu, ne ostaje u rađaonici. Često se dogodi da žene godinama pa čak i desetljećima nakon svog poroda počnu plakati kada se sjete svoga iskustva. Krivnja i sram su bile presnažne da bi rekle da im je bilo teško, da im je bilo grozno i da su se bojale – za sebe i za bebu.
I ponekad je zaista dovoljna jedna osoba, da sa istinskim suosjećanjem samo čuje kako se osjećala na svom porodu. Ponekad je dovoljno pisanje priče s poroda što može biti veoma iscjeljujuće. A ponekad je potrebna pomoć psihoterapeuta.
Ono što je najvažnije je dati si dozvolu priznati prvenstveno sebi kako si se zaista osjećala na svom porodu i da ti je teško, iako je beba živa i zdrava.
Nikako ne smijemo zaboraviti da se to iskustvo odražava u majčinskoj ulozi – svjesno ili nesvjesno. I danas kada imamo toliko dostupnog znanja, alata i tehnika, zaista nema potrebe da bilo koja žena ide kroz majčinstvo noseći taj teret danima, mjesecima, ako ne i godinama.
7. Želiš li još nešto dodati što smatraš važnim za ovu temu pripreme za porod, pisanja plana poroda, s kojim mislima ostavljaš trudnice koje čitaju?
Samo bi htjela reći da sam neopisivo sretna što se stvari mijenjaju u pozitivnom smjeru, što je svijest o spremnosti za porod sve veća i što puno žena na svoj porod odlazi osnažena.
Sustav je takav kakav je, ali ne smijemo zaboraviti da taj sustav čine ljudi. Ljudi koji su navikli raditi na određen način. Sve dok rodilje dolaze na svoje porode ne pitajući, ne tražeći, ne znajući veoma je teško očekivati da će se promjene dogoditi. Ali ako samo tri žene, od sedam taj dan pitaju i traže drugačije, druga strana će morati promijeniti svoje poglede, metode i načine.
I sama sam ta koja sam pomno birala rodilište u kojem ću roditi. U 36tt sam došla s planom poroda i postavila jednostavno pitanje: “Možete li me podržati u mojim željama?”
Samo zato što nisam pristajala na manje od toga, moj porod je zaista bio predivno i osnažujuće iskustvo. Isto, želim i tebi koja ovo čitaš i priželjkuješ dobru smjenu i nadaš se najboljem. Nemoj se nadati, nego traži za sebe!
8. I za kraj, kako ti se trudnice mogu javiti, gdje te mogu pronaći ako žele pripremu za porod i podršku?
Trudnice mene i Gorana mogu pronaći na Instagram profili @snaga.poroda, Internet adresi www.snagaporoda.com ili putem mail-a snaga.poroda@gmail.com. No naša suradnja ne treba završiti pripremom za porod nego se može nastaviti i kroz podršku u postpartumu kroz grupni program Treće stanje: majčinstvo ili kroz individualno savjetovanje.
Veselim se svakoj od vas koja se odluči preuzeti svoje iskustvo poroda i majčinstva u svoje ruke i dočekati spremna svoje malo klupko sreće i ljubavi.
I ovim putem još jednom zahvaljujem Margareti na divnom intervjuu i želim njoj i Goranu puno trudnica u programu priprema za porod jer ZNAM da je priprema uvijek pola posla pa tako i pripreme za porod.
Ako imaš nekih pitanja koja želiš postaviti, napiši ih u komentaru ispod intervjua ili se javi direktno Margareti i Goranu na gore spomenute kontakte.
Zagrljaji,
Iva
P.S. Ovdje možeš potražiti prijašnje intervjue u projektu “Podržana u majčinstvu”:
- Intervju s Martinom Lukinić Plazonić, doulom, edukatoricom i savjetnicom
- Prehrana u trudnoći i postpartumu s magistrom nutricionizma
- Vježbanje u trudnoći: Priprema tijela za porod u pokretu i oporavak
- Porod, BRM i postpartum s Martinom Jelkić i “Podržana u majčinstvu”
- KUĆNI POROD – znanje i iskustvo porođajne i postpartum doule Romane Brežni